Nogometaši Osijeka prilično se muče s kvalitetom nastupa ovoga proljeća. Igraju baš po inačici country pjesme “one step foward, two step back”. Jedan korak naprijed, dva natrag.

Iskusni nogometni stručnjaci tvrde kako je druga godina bilo kojeg četverogodišnjeg projekta najopasnija. U prvoj te nosi zanos, a u drugoj na površinu počinju izlaziti mane momčadi i trenera. I samo je pitanje koliko će klupsko čelništvo biti odlučno u provedbi projekta. U Gradskom vrtu procijenili su kako je Zoran Zekić taj čovjek koji ima kapacitete Osijeku donijeti ostvarenje željenog cilja. Ne u drugoj, nego u četvrtoj godini projekta. Objektivno, Osijek je sa Zekićem na kormilu u dvije godine preskočio mnogo toga. U samo godinu dana od borbe za opstanak uzdignuo se do Europe, pa je u njoj odigrao velike utakmice kojima je raspalio maštu navijača, ali očito ih malo i razmazio. Prvenstvo je pokazalo da Osijek još nije dovoljno zrela momčad za ulazak u utrku za prvaka. I to je istina, sviđala se ona nekom ili ne. U ovom trenutku taj progres na terenu zapinje. U svakom dugotrajnom procesu postoje usponi i padovi, dobri i loši dani. Danas su loši. I bit će, vjerujemo, opet i dobrih. Zekić je u nekim stvarima očito griješio, ali Bože moj, svatko tko radi i promišlja podložan je pogreškama. Zato Zekić zaslužuje dobiti priliku to popraviti. Bezrezervna podrška koju je dobio od čelništva kluba govori i o ozbiljnosti projekta koji je pokrenut u Gradskom vrtu. Ta podrška koju Zekić dobiva od svojih poslodavaca odudara od hrvatskih navika ponašanja, ali i pokazuje kako predsjednik Ivan Meštrović nije držao figu u džepu kada je govorio o tome kako želi što duži boravak sadašnjeg trenera na klupi. Tako se stvara stabilnost, tako se gradi ozbiljna priča, ma koliko god to danas možda izgledalo pomalo utopijski, jer igra ne izgleda dobro. Kod analiza ipak treba uzeti širu priču, a ne se fokusirati samo na trenutak. Stoji kako se u nogometu ne može dugo živjeti od starih zasluga, ali ih treba poštivati kada dođu situacije u kojima se pojavi upitnik iznad trenerovog statusa. Naravno, sve ovisi o procjeni ukupne situacije, ali ljudi koji vode klub vjeruju kako Zekić drži konce u svojim rukama. Možemo samo vjerovati kako će on sam znati pronaći izlaz iz ove neugodne situacije. Uostalom, svojim je dosadašnjim radom zaslužio kredite, pa ih ponešto smije i potrošiti. Svi mi sa strane ovu sezonu ne doživljavamo kao progresivnu, ali u klubu vlada očito drugačija percepcija, pa je jedini problem opet samo u kratkom fitilju povjerenja i strpljenja te poslovičnom negativizmu koji nas okružuje. Uostalom, na kraju bitke (nakon četiri godine) “mrtvi se broje”, a NK Osijek je u njoj stigao tek do polovine.