Gost tribine u Klubu knjižare Nova u ponedjeljak navečer bio je beogradski filozof dr. sc. Ivan Milenković kojemu ovo nije prvi ovakav posjet Osijeku. Tema njegovog izlaganja bila je “Machiavelli protiv makijavelizma”. Tribinu je vodio kolumnist i publicist Borislav Ristić.

U posljednje vrijeme Milenković se bavi proučavanjem talijanskog humanističkog filozofa Niccole Machiavellija i njegovih dvaju ključnih djela, rasprava “Vladar” (Il Principe) te “Razgovora o prvoj dekadi Tita Livija” (Discorsi sopra la prima deca di Tito Livio). Svoje dvojbe oko pravog čitanja Machiavellijevih misli podijelio je sa svojim osječkim slušateljima. U središtu Milenkovićeve pozornosti dvije su posve različite, a međusobno ipak povezane posvete tih dvaju djela, a za koje smatra da su ključ za razumijevanje onoga što je napisao veliki renesansni autor. Svoje najpoznatije djelo “Vladar” Machiavelli je posvetio Lorenzu di Pieru de' Mediciju, autokratskom vladaru Firenze kojega treba razlikovati od njegova slavnog pradjeda Lorenza de' Medicija, ili Lorenza Velikog, talijanskog državnika i velikog zaštitnika renesansne znanosti i umjetnosti. Za Lorenza di Peitra de' Medicija Milenković je rekao da je bio loš i autoritaran vladar koji je činio sve kako bi snagom svoje neograničene moći i strasti za vladanjem zanijekao institucije Firentinske Republike. Usporedio ga je s Aleksandrom Vučićem koji danas, prema njegovim riječima, na sličan način vlada Srbijom. Raščlanjujući neke od najvažnijih rečenica u oba djela u njihovom talijanskom izvorniku i u različitim, nesavršenim prijevodima u hrvatskom i srpskom jeziku, Milenković ističe kako Machiavellija treba shvatiti i kao autora političke satire. Prema njegovim riječima upravo ga taj kritički odmak čini mnogo manje odgovornim u odnosu na politički makijavelizam koji je s “Vladarom” dobio krila. Tražeći primjere makijavelizma u suvremenosti Milenković će spomenuti i Slobodana Miloševića kojega će nazvati diktatorom i ratnim zločincem.

Rasprava se na kraju rasplinula nakon što se u nju uključila i publika, licitirajući oko toga tko je uz Miloševića bio veći makijavelist u srbijanskoj politici, književnik i otac srpskog nacionalizma Dobrica Ćosić, ili bivši praksisovski filozof Mihajlo Marković, koji su također lizali skute beogradskom voždu Slobodanu Miloševiću. D.Celing