Objavljeno 11. travnja, 2018.
Već nekoliko godina u Srbiji traje polemika treba li urnu s pepelom velikog svjetskog znanstvenika, rođenog na tlu Hrvatske, pravoslavne vjeroispovjesti, Nikole Tesle, premjestiti iz muzeja koji nosi njegovo ime i gdje je od 1957., kada je dopremljena iz New Yorka, gdje je umro 1943., ili joj je mjesto u hramu svetog Save, što se zadnjih godina može čuti u srpskoj javnosti. Predstavnici vlade u ožujku 2014., i premijera današnjeg ministra vanjskih poslova Ivice Dačića, zajedno s predstavnicima Beograda i Srpske pravoslavne Crkve, potpisali su sporazum o premještanju Tesline urne, što u tamošnjoj javnosti nije primljeno s očekivanim odobravanjem. Građani su tražili da urna ostane gdje joj je i mjesto - u Muzeju Nikole Tesle, i u prilog svojojim zahtjevima iznosili su povijesne činjenice. Od toga da je Teslina urna u muzej smještena prema želji članova njegove obitelji pa do činjenice da, iako je rođen u svećeničkoj obitelji, a otac mu je bio svećenik, Nikola Tesla nije bio, kako bi se danas reklo, praktični vjernik pa su njegova vjerska uvjerenja i odnos prema religiji predmet znanstvenih rasprava, jer o vjeri se nije određeno izjašnjavao.
Autor knjige “Tesla, portret među maskama”, Vladimir Pištalo kaže kako “nisu u krivu oni koji kažu da je Tesla bio kršćanski vjernik i pravoslavac”, ali, pojašnjava “on je bio to na poseban način, tako da je u isto vrijeme bio i budist”. Također podsjeća da kao mladić Tesla nikada nije razmišljao da bi postao svećenik kao njegov otac, nego se okrenuo znanosti. Neki mediji upozoravaju kako je odnos SPC-a prema kremiranju pokojnika uglavnom negativan i dopušten samo u izuzetnim prilikama pa čudi ustrajanje Crkve da se urna premjesti u pravoslavni hram u Beogradu.
Neovisni i oštri kritičar Vučićeva režima Insajder, piše kako ideja o preseljenju urni i posmrtnih ostataka u Srbiji nije nova “ali kada god su se mrtvi pomicali, ni živi nisu imali mira”, i dodaje kako to nema veze s praznovjerjem “nego s činjenicom da se najčešće radi o idejama koje služe za dnevno-političku upotrebu”. M.Flego