Objavljeno 26. ožujka, 2018.
Naoko mala razlika u žena i muškaraca ipak je značajan čimbenik inače identičnog građom i funkcijom za život nezamislivog sustava - urinarnog sustava u čovjeka.
Jednak među jednakima, urinarni sustav čini možda i najznačajniji sustav u čovjeka. To se očituje u njegovoj temeljnoj zadaći, odstraniti sve otpadne proizvode iz tijela i tako spriječiti da se njima sami ne otrujemo, ali i imati sposobnost da zadrži i mudro gospodari svim produktima koji su nam nužni za funkcioniranje i život. Kada to kažemo, onda mislimo na regulaciju kiselinama i soli u tijelu i onim najvažnijim, a to je voda.
Gotovo u pravilu nismo svjesni činjenice kako je život upravo nezamisliv bez vode. Ljudski život u tome pogledu nije iznimka. Stoga, iako ne živimo u vodi, naše tjelesne stanice žive. Na vodu se odnosi više od polovine naše tjelesne težine, a na ljestvici najvažnijih tjelesnih potreba voda zauzima drugo mjesto, odmah iza kisika. U organizmu odrasla čovjeka prosječne težine nalazi se oko 45 l vode, od toga dvije trećine nalazi se u stanicama. Voda održava oblik i veličinu stanica i čini oko 90 posto plazme (tekućeg sadržaja krvi). Ona je i medij u kojem se odigravaju svi kemijski procesi i ima životnu važnost u održavanju sastava tjelesnih tekućina koje moraju ostati u svakom trenutku nepromijenjene.
Mali podsjetnik koliko je voda važna. Pokojni indijski vođa Gandi i ostali koji su pribjegavali štrajku glađu kao sredstvu mirnog prosvjeda dokazali su kako bez krute hrane možemo živjeti nekoliko tjedana. U tim nastojanjima zasigurno ne bi uspjeli toliko dugo da nisu uzimali vodu. S vodom je uistinu drukčije - bez nje ne možemo živjeti duže od nekoliko dana. Svakodnevno moramo unijeti u organizam najmanje 1,6 l vode kako bismo nadoknadili vodu koju inače gubimo isparavanjem iz pluća (0,3 l), iz kože (0,5 l), izmetom (0,1 l) i vodu iz bubrega (0,6 l).
Vratimo se na onu naoko malu razliku u građi urinarnog sustava žene i muškarca. Naime, ona je uvjetovana samom građom spolnog sustava u žene i muškarca. Dok mokraćna cijev vrlo kratko, kada iziđe iz mokraćnog mjehura žene, završava u blizini predvorja vagine, a time i međice i analnog otvora, kod muškarca je ona smještena i seže cijelom dužinom muškog spolnog organa na čijem se vrhu nalazi njezin otvor i završetak. Upravo zbog nešto duže mokraćne cijevi, ali i nekih drugih kemijskih spojeva koje nalazimo kod muškarca, a potječu iz prostate (koju žene nemaju), muškarci imaju nešto rjeđe infekcije mokraćnog sustava, jer je kod njih otežan prolaz infektivnim mikroorganizmima u sam urinarni sustav.
No bez obzira na to je li o muškarcu ili ženi riječ, podsjetimo se kako je voda našem tijelu doista nužna i kako ćemo našem urinarnom sustavu pomoći da vrlo vrijedno obavlja svoju zadaću tako što ćemo u tijelo unijeti potrebnu količinu vode. Stoga svakodnevno unesimo najmanje osam puta po dvije čaše vode, a ako smo fizički aktivni i za topla vremena, još i više.
(Nikola Kraljik, dr. med., specijalist javnog zdravstva ZZJZ-a Osječko- baranjske županije)
Mokraćni mjehur
Kada je prazan, nalik je na krušku, no kako se neprestano puni kapanjem mokraće iz mokraćovoda, poprima više okrugao oblik. U puni mokraćni mjehur stane oko šest decilitara mokraće. Kako se mokraćni mjehur neprestano puni, želja za mokrenjem i refleks za mokrenje počinju se javljati već kada je on dopola napunjen, a što nastaje kao posljedica rastezanja mokraćnog mjehura, na što reagiraju živčani završetci u njegovoj stijenci. Veća je vjerojatnost da će se to dogoditi danju nego noću, posebice ako smo fizički aktivni ili putujemo nekim prijevoznim sredstvom od kojeg nam se trese cijela utroba. Konačno, kada se refleks za mokrenje javi, iz mokraćnog mjehura mokraća odlazi iz tijela preko mokraćne cijevi (mokraćnica ili uretra). Dva bubrega slična grahu, teška oko 140 g i uronjena u mast, smještena su blizu kralježnice, u stražnjem dijelu trbušne šupljine uz dvanaesto rebro. Boja im je tamnocrvena, široki su oko 6 cm i dužine oko 10 cm. Iako skromnih dimenzija, imaju vrlo složen sastav. Svaki bubreg sastoji se od približno milijun nefrona (djeluju kao filtri) i kada bismo ih odmotali, protezali bi se na udaljenost veću od 80 kilometara. Kroz bubrege tijekom dana prolazi oko 170 litara vode, a mokraćom se konačno izbaci samo oko jedna i pol litra. Ako u tijelu postoji višak tekućine, bubrezi je izbacuju, ako postoji manjak, čine obrnuto. To se jasno vidi za topla vremena kada izbacujemo manje mokraće, a koja je i žućkaste boje. Nakon što se krv profiltrira, najveći dio vode i soli vraća se u krvotok, a otpadne tvari kao mokraća odlaze iz nefrona nizom kanalića koji se ulijevaju u veće čašice i konačno u spremište koje nazivamo bubrežna zdjelica. Iz bubrežne zdjelice mokraća dalje putuje iz svakog bubrega kroz jedan mokraćovod. To su mišićne cijevi dugačke oko 25 cm i odvode mokraću u mokraćni mjehur.