Nakon što su zbog klizišta u Hrvatskoj Kostajnici ostali bez svojih domova, kad im se s njihovim kućama srušio i cijeli svijet, prethodna dva dana unijela su novu nadu u njihove živote, donijela vjeru u ljude i povjerenje u državu. Riječ je o privremenom stambenom zbrinjavanju obitelji dvaju hrvatskih branitelja, Samira Keme Orlića i Mehmeda Hamzagića.

Nakon odluka sa sjednice Vlade RH ni jedna stradala obitelj iz Hrvatske Kostajnice nije ostala nezbrinuta. O toj problematici razgovarali smo s pomoćnikom ministra hrvatskih branitelja Nenadom Križićem i državnim tajnikom u Središnjem državnom uredu za obnovu i stambeno zbrinjavanje Nikolom Mažarom.

– Odmah krećemo u drugi dio skrbi, a to je trajno stambeno zbrinjavanje tih obitelji. U razgovorima s njima pronaći ćemo model koji će najviše odgovarati svakoj obitelji, jer svaka ima svoje specifičnosti. Jedna je obitelj s malom djecom, druga je obitelj osobe starije dobi, treća je imala poljoprivredno gospodarstvo i stoku, tako da Vlada njihovim problemima ne pristupa samo formalno, stambenim zbrinjavanjem, nego i na taj neposredni način, kako bi se svim obiteljima pomoglo da što lakše prebole taj veliki gubitak - rekao je Mažar.

Stradalo područje u Hrvatskoj Kostajnici neposredno nakon nemilih događaja posjetili su i predstavnici Ministarstva hrvatskih branitelja, predvođeni pomoćnikom ministra Nenadom Križićem.

– U razgovoru s našim braniteljima saznao sam kako je njihovim obiteljima trenutačno najpotrebniji siguran smještaj, ali i dio stvari, jer su njihove potpuno uništene. Najavio sam tada da će Ministarstvo pružiti svu moguću financijsku pomoć i pomoć oko smještaja te da će pomoći i Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje. Mogu izraziti zadovoljstvo što smo uspjeli ispuniti sva obećanja – kaže Križić.

– Kad se ta nesreća dogodila, osobno mi se telefonom javio pomoćnik ministra Križić, čim su u Ministarstvu saznali da je uništena moja i kuća mog suborca, susjeda Mehmeda Hamzagića. Rekao mi je da odmah dolazi u Hrvatsku Kostajnicu i da ćemo osobno razgovarati. Njegov dolazak mnogo je značio meni i mojoj obitelji, jer smo vidjeli da nismo sami u našoj nesreći - ispričao je Samir Orlić.

Prema riječima Nikole Mažara, doista je bitno da nitko nije izgubio život, ali izgubiti dom jednako je kao da vam netko izbriše život.

– Slično sam osjetio devedesetih, kada sam u Vukovaru izgubio svoj dom i zajedno sa svojom obitelji proveo u progonstvu osam godina, tako da i osobno mogu suosjećati s tim obiteljima. To mi je na neki način bio povod da se svi pokrenemo vrlo brzo te smo uspjeli u roku kraćem od tjedan dana ne samo stambeno zbrinuti obitelji nego i te stanove opremiti namještajem, aparatima, bijelom tehnikom - kaže Mažar.