Austrijsku javnost već danima uveseljava skandal oko angažiranja šamana prilikom gradnje nove bolnice u bečkom gradskom okrugu Florisdorfu koji je za “energetsko pročišćenje” golih betonskih zidova budućeg Krankenhaus Nord trebao naplatiti čak 95.000 eura. Javila se Twitterom u istom stilu i Bečka nadbiskupija poručujući kao nije trebalo angažirati skupog lovca na negativnu energiju, jer bi i crkveni blagoslov bio sasvim dovoljan, pa čak i jeftiniji.

Ova zanimljiva vijest više nego očito pokazuje kako je Austrija sve samo ne uzorna katolička zemlja. Vrijeme besposlenih župnika “koji i jariće krste” daleko je iza nas, sjetimo se samo kako je po tom pitanju izgledala Hrvatska ranih devedesetih kada su sveta vodica i Očenaš u radnom prostoru bili visoko na cijeni, sada su u modi u ime sekularizma i odvojenosti Crkve od države bioenergetički šarlatani i neopoganski šamani, a sutra će to biti imami i muftije.

U kontekstu činjenice da su Habsburška Monarhija i Austro-Ugarska prije 100 ili 200 godina bile stožer katolicizma u Europi, danas se čini nevjerojatnim kojom se brzinom u današnjoj Austriji odvija dekristijanizacija društva. Još 1961. u Austriji je bilo čak 89 posto katolika, danas je taj broj pao na 57,9 posto. Praktičnih katolika, onih koji još pohađaju nedjeljne mise, nešto je više od pola milijuna ljudi. Austrijski katolici u velikom broju i formalno napuštaju Crkvu, slično kao i u susjednoj Njemačkoj, ponajviše zbog odvratnih pedofilskih skandala u redovima klera. Zato je Bečka nadbiskupija odlučila preustrojiti svojih 660 župa u 150 većih zajednica u kojima pastoralnu skrb za preostale vjernike obavlja tri do pet svećenika. Sličan proces se odvija i u Njemačkoj, Nizozemskoj i Irskoj. Upravo je galopirajuća dekristijanizacija razlog zašto u Beču u pomoć zovu šamane.

Kršćanstvo danas jako malo znači u Europi. U Švedskoj je krajem prošle godine dekretom zabranjeno Boga nazivati muškim imenom kako bi Crkva navodno bila što uključivija. Bio je to jedan od najvećih trijumfa tzv. rodne ideologije prošle godine. Jer, ako ste žena, ili ne daj Bože transvestit, transseksualac, transrodna osoba, hermafrodit, aseksualna osoba ili homoseksualac, onda vas, prema teoriji i praksi tog novog svjetonazora, spominanje Boga u muškom rodu vrijeđa. U novom pravilniku luteranske Švedske Crkve koji pokušava tu “diskriminaciju” nadvladati propisuje da se Boga može nazivati “i ocem i majkom”. Evo što je rekla čelnica švedske evangeličke mladeži: “Zvati Boga 'Gospodom' uspostavlja rodnu hijerarhiju i podređeni položaj žena u zapadnjačkom, feminističkom kontekstu. Inkluzivni jezik u Crkvi je potreban, jer je utemeljen na svijesti o različitim vrstama diskriminacije u društvu”. Švedska Crkva odavno više nije “muška šovinistička utvrda”. Na njezinom čelu je nadbiskupica Antje Jackelén, a u sastavu crkvene sinode 125 je žena i 126 muškarca. Nova uključivost Švedske Crkve mogla bi potkopati nauk o Presvetom Trojstvu te zajedništvo s drugim kršćanskim crkvama koje još nisu toliko napredne da izbace sve što podsjeća na muški rod iz svog doktrinarnog narativa, upozoravaju rijetki kritički glasovi poput teologa Christera Pahlmblada. Mnoge je sablaznila odluka štokholmske biskupice Eve Brunne prije dvije i pol godine da iz jedne od gradskih crkava izbaci sve simbole kršćanstva uključujući i križ kako bi se u njoj mogli moliti i muslimani. Brunne se inače nalazi u istospolnom partnerstvu sa svojom kolegicom svećenicom Gunillom Lindén, a njih dvije imaju i sina začetog umjetnom oplodnjom. Uklanjanje križa iz crkve u ime tobožnje snošljivosti prema drugima posljednji je čin samoukinuća kršćanstva i osebujni doprinos švedskih evangelika deskristijanizaciji.

Kada govorimo o trijumfima rodne ideologije koja melje sve pred sobom valja svakako spomenuti kako je prošloga tjedna “napredna” Kanada ukinula službeno oslovljavanje s “gospodin” i “gospođa” kako takvi nazivi ne bi vrijeđali homoseksualne bračne partnere. Ova vijest dolazi baš u trenutku kada propagandisti koji u nas zagovaraju donošenje Istanbulske konvencije uvjeravaju javnost kako je laž da će “otac” i “majka” uskoro biti zamijenjeni izrazima “roditelj 1” i “roditelj 2”. Spomenuti primjeri iz Kanade i Švedske govore suprotno.

U Njemačkoj se napuštene crkve pretvaraju u džamije, poput Kapernaumkirche u Hamburgu, u kojoj se okupljaju pripadnici Islamskog centra Al Nour. Njegov ravnatelj najavljuje kupnju nove bivše crkve za te potrebe, jer je postojeća crkva-džamija premala za brojnu populaciju muslimana. Njihov broj u Njemačkoj narastao je na četiri milijuna, a broj kršćana pao na 49 milijuna. Upravo se dekristijanizacija smatra osnovnim razlogom masovne migracije muslimana u Europu koja se pretvara u Eurabiju, kako je taj fenomen nazvala Oriana Falacci. Jer, ako je Europa vjerski neutralna i njome vlada duhovna pustoš, zašto prazni prostor ne bi ispunili muslimani?

Ta se ideja sviđa i europskoj ljevici, jer svaki novopridošli musliman predstavlja još jedan čavao u posmrtnom kovčegu mrskog kršćanskog tradicionalizma. Zato i je rodna ideologija tako lukavo upakirana u dokument o zaštiti žena. Hrvatski premijer otići će tako daleko i reći kako je Istanbulska konvencija “duboko kršćanska”.

No, Europa se nalazi na prekretnici koja uključuje odbacivanje kršćanstva, čak i onog kulturalnog i ateističkog koje još uvijek usamljeno zagovara Viktor Orbán, a The Guardian piše kako je riječ o postupnom skretanju prema postkršćanskom društvu. Britanski list navodi stajalište teologa i sociologa religije sa Sveučilišta St. Mary u Londonu Stephena Bullivanta kako je “kršćanstvo kao zadano, kao norma, stvar prošlosti i to vjerojatno zauvijek. Ili bar za idućih stotinu godina”. No, svatko tko misli da će Europa postati sekularistički i ateistički raj, grdno se vara, tu će idilu ozbiljno kvariti mujezinov pjev sa zvonika napuštenih katedrala.