Goran Karan je pjesmom i videospotom “Moja košulja” najavio novi album “Glas juga”, koji je nedavno izišao u izdanju Scardone. Krajem travnja održat će i koncert u KD-u Vatroslav Lisinski uz posebne goste.

Za Gorana će 2018. biti uistinu značajna godina. Od prošlog studijskog albuma “Čovik tvoj” prošlo je pet godina i njegova vjerna publika je s nestrpljenjem očekivala izlazak novog. Za pjesmu “Moja košulja” Karan je napisao tekst i glazbu, a uz izvrsnog Nikšu Bratoša u ulozi producenta i multiinstrumentalista, tu je i Zlatan Došlić koji je odsvirao klavir i harmoniku. U spotu za pjesmu, kojeg je radio njegov dugogodišnji prijatelj i suradnik, Željko Petreš, sudjeluju plesači plesnog kluba Mambo iz Splita.

Podsjetimo, Goran Karan će na velikom koncertu u Dvorani Vatroslav Lisinski 23. travnja publici predstaviti svoje najveće hitove, kao i pjesme s novog albuma. Na pozornici će mu se kao gosti pridružiti Severina, Petar Grašo i Providenca. Sa Severinom je Goran u protekloj godini dosta surađivao, zajedno su nastupili u mjuziklu “Naša bila štorija” koji su u 2017. izveli u Splitu, Zagrebu, Ljubljani i Mariboru. U mjuziklu pjevaju duet “Sta je svit”, pjesmu koja je na izvedbama uživo osvojila publiku. Danas, 23. ožujka Karan će uživo nastupiti i na dodjeli Porina u Splitu.

O svemu tome smo popričali sa simpatičnim glazbenikom.

Kako je nastala vaša nova pjesma “Moja košulja”? Odakle inspiracija?

- “Moja košulja” je pjesma nastala iz vrlo inspirativne slike: dama oblači mušku košulju... To je divan znak da je u dosadašnjoj vezi sve bilo u redu i da se iz te točke vjeruje u zajedničku budućnost. Ljubav se prelila i u današnji dan. Taj čin je izraz slobodne volje i ne da se falsificirati. Dakle, dame biraju.

Kako biste opisali svoj novi album “Glas juga”?

- Dvanaest pjesama koje mirišu na ljubav i more. Pjesme su moje autorsko djelo u suradnji sa starim i novim prijateljima; tu su mi svoja srca dali Nenad Ninčević, Rajko Dujmić i Ivica Brnas. Producenti su također poznata lica, vrhunski meštri svoje umjetnosti, Nikša Bratoš i Nenad Šiškov. Izgled omota i fotografije kreirao je Igor Kelčec, baš je vizualno odlično pogodio karakter i namjeru albuma.

Prošlo je pet godina od vašeg posljednjeg albuma. Kako to?

- Zapravo, u tih pet godina bilo je puno toga... Prije svega uloženo je puno vremena, ljubavi i energije u realizaciju “Naše bile štorije”, mjuzikla koji smo napisali Nenad Ninčević i ja, i na kojem su pjevali Severina, Giuliano, Danijela, Tedi Spalato, Stefan Kokoškov, Arijana Čulina, Snježana Šiškov Sinovčić, Mirella Meić i Zorica Bučić. Mjuzikl se, kao kategorija, smatra najkompleksnijom scenskom formom. Uključuje govorenu i pjevanu riječ, pokret i ples, kostimografiju, scenografiju i sve što sadržava scenski rad; svjetlo, zvuk, video, sve... Devet godina nam je trebalo da tih originalnih šesnaest pjesama uvezanih u romantičnu priču s kraja sedamdesetih premijerno postavimo u Splitu. Zahvaljujući velikoj ljubavi i trudu svih kolega, kao i redateljice Nine Kleflin i glumačke ekipe predvođene sjajnim Joškom Ševom, ta večer u našem Splitu u velikoj dvorani Gripe vjerojatno je moja najdraža glazbena uspomena do dana današnjeg. Toliko smo vjerovali u projekt da smo cijeli mjuzikl napravili bez ijedne alternacije, zamjene, za bilo koga od pjevača! Bilo mi je nezamislivo da ta originalna postava ne bude na sceni, zajedno s mojim kolegama iz Vagabundo banda. Napravili smo i album u izdanju Scardone, nekoliko videospotova, baš se, što se kaže - dali. Publika je to nagradila, s nama su i plakali i smijali se. Gostovali smo i u Zagrebu, Ljubljani i Mariboru, zaista je bilo jedinstveno. Osim “Štorije”, bilo je komponiranja i snimanja pjesama i nastupa svagdje po svijetu; od suradnje s Rajkom Dujmićem na pjesmi “Ako to je sve”, do novijih skladbi, “Dobro ti jutro ljubavi” i “Glas sa juga”, tako da mirna srca mogu reći da se jako puno radilo.

Što publika može očekivati na vašem koncertu u Lisinskom 23. travnja?

- Nove i stare pjesme, odlične goste: Severinu, Petra Grašu i Providencu. Puno srce i dobru volju, glazbeno putovanje u vlastito srce.

Hoćete li nakon koncerta u Lisinskom promovirati album i u ostatku Hrvatske? Možda i u Slavoniji?

- Najveći gušt i jest svirati uživo, jer se onda razmjena energije između izvođača i publike stalno događa u stvarnom vremenu. Želimo doći i u Slavoniju, naravno!

Jesu li u planu i neki festivali ovog ljeta?

- U ovom trenutku ne znam kakvi su ljetni planovi. Imamo nekoliko pjesama koje ćemo prezentirati, pa ćemo pomalo, koncert po koncert.

Postoji li nešto u vašoj karijeri što niste učinili, a željeli biste?

- Radim na tome, ha, ha, ha. Mislim, lijepo je planirati, ali najinteresantniji trenuci života često se pojave izvan predviđenog, pa čak i željenog. Veseli me moj put, ali me najviše raduju - čuda! Dosad ih je bilo puno, a ako si zahvalan na njima, nema razloga da ih ne bude još.

Kako vam se sviđa odabir Franke Batelić za Euroviziju?

- Franka Batelić je lijepa mlada žena koja ozbiljno shvaća svoj glazbeni put. Želim joj svaku sreću u predstavljanju Hrvatske na Eurosongu i vjerujem da će biti na visini zadatka. Osobno mi se sviđao izbor preko Dore jer je takav model davao puno više mjesta za autore i izvođače domaće glazbe. To je odlično za hrvatsku glazbu i riječ koju svojim notama nosi, jer, bez obzira na plasman, neke su pjesme postajali hitovi. Danas je Hrvatska u nikad većoj zajednici naroda, pa je svaki javni korak koji vodi očuvanju i vitalnosti našeg jezika - neprocjenjiv. A to je i osnovni zadatak HTV-s, kao najmoćnijeg medija i nositelja Eurosong licence. Bez obzira na način biranja, znam da je Branimir Mihaljević kvalitetan autor i, Franka, sritno!