Diktatori su ponovno u modi. Doživotni predsjednici i oni koji vladaju desetljećima također, pa čak i patološki nasilnici iz prošlosti. Kritika na njihov račun nerijetko je strogo zabranjena. Ipak, u našem susjedstvu na pozornici je postavljen poprilično hrabar satirički mjuzikl o Miloševiću.

Rusko Ministarstvo kulture zabranilo je ovih dana prikazivanje filma “Staljinova smrt” u kinima jer je “vrijedan svakog prezira, loš, dosadan, odvratan i uvredljiv”. Upravo je to izjavila Nadežda Usmanova, predstavnica za tisak Ruskog vojnog povijesnog društva. Dopredsjednica Odbora za kulturu ruske Državne dume i bivša sovjetska glumica Jelena Drapeko za film koji na satiričan način govori o bivšem sovjetskom diktatoru rekla je: “Ovo je pokušaj unošenja zle krvi u socijalnu harmoniju koja je postignuta u ruskom društvu.” Drugim riječima: Prokleti zapadnjaci, ne dirajte nam naše velikane! Mi se ponosimo masovnim ubojstvima, čistkama, gulazima i gladomorima! Da zdravstvujet tovarišć Staljin! Netko sa strane mogao bi reći da rusko društvo još uvijek robuje stockholmskom sindromu panično štujući staljinističke toteme. Nažalost, u tom uvjerenju svesrdno im pomaže vlast. Još je jedan ruski dužnosnik na račun spomenute komedije rekao “ne samo Staljin nego i svi njegovi maršali, pa i Žukov, prikazani su kao slaboumnci, iako su pobijedili u ratu”. Možda su Rusi pomalo i u pravu, teško da bi Britanci ikada snimili film u kome bi ismijavali Churchilla, iako bi se i njemu moglo mnogo toga spočitnuti uključujući i ratne zločine. Dovoljno je pogledati film “Prijelomni trenutak” britanskog redatelja Joea Wrightea u kome je Churchill prikazan junakom. Protiv komedije na račun baćuške Staljina ustao je i slavni ruski i sovjetski režiser Nikita Mihalkov, autor filma o staljinizmu “Varljivo sunce” nagrađenog u Cannesu, te još dvadesetero ruskih uglednika. Među njima se spominje i kćerka generala Georgija Žukova, Era Žukova.

Na pozornici zagrebačkog kazališta Komedija postavljena je adaptacija romana “Opet on” njemačkog pisca Timura Vermesa koja se bavi pitanjem što bi se dogodilo da odnekuda uskrsne Adolf Hitler. Strašno zvuče riječi glumca Dražena Čučeka koji glumi Führera izrečene u jednim našim novinama: “S Hitlerom će imati problema svi koji ga budu gledali i slušali jer će se u većini stvari složiti” aludirajući na mržnju koja spava u svakom čovjeku. Političkom teatru pripada i predstava “Pod naponom” nadahnuta tekstovima Ariela Dorfmana i Franza Xavera Kroetza te prikazana u Kazalištu KNAP na Peščenici koja govori o proživljenom užasu djevojke koja je preživjela šestomjesečno mučenje u kazamatima čileanskog diktatora Augusta Pinocheta.

Kada je riječ o kazalištu, ljubiteljima mjuzikla poznati su naslovi poput “Evite” Andrewa Lloyda Webbera i Tima Ricea ili “Here Lies Love” Davida Byrnea i Fatboya Slima o životu Imelde Marcos koji se bave diktatorskim suprugama, a pronašli smo i podatak da je lani u Londonu izveden mjuzikl “Fidel”. No, doista šlag na torti je vijest da je u susjednoj Srbiji postavljen mjuzikl “Lift - Slobodan šou” koji se bavi Slobodanom Miloševićem. Autorica dramskog teksta Jelena Bogavac nema iluzija o tome tko je bio Slobo nazivajući ga u jednom intervjuu zločincem. Ona svjedoči i o prijetnjama koje je dobila od kojekakvih moćnika iz tog vremena pišući svoj dramski tekst. Ništa milostiviji nije bio ni redatelj predstave Nenad Todorović, koji je za tu predstavu rekao da ona jest politička sprdnja jer pokazuje koliko su se zapravo Miloševići sprdali s narodom.