Nogometaši Osijeka jučer su se okupili u Gradskom vrtu nakon dvodnevnog odmora, a već sutra skoknut će do Velike, gdje će u subotu odigrati prijateljsku utakmicu protiv BiH premijerligaša Krupe.

Pred bijelo-plavima vjerojatno je ključni miniciklus u kojem ih čekaju četiri utakmice (Slaven Belupo, Lokomotiva, Rudeš i Istra 1961), koje su im posljednji vlak za ostanak u utrci za drugo mjesto. Iz trenutačnog aspekta, jedina opcija koja im to osigurava jest maksimalnih - 12 bodova iz tih četiriju utakmica.

Je li takav scenarij moguć? Zašto ne? Istina, ako ćemo gledati stvari iz perspektive ovosezonskih nastupa, taj će niz utakmica biti vrlo škakljiv za bijelo-plave jer je to tip utakmica s kojima su dosad imali gadnih problema. Međutim, valjda se jednom mora i to promijeniti. Je li nastup protiv Hajduka nagovještaj takve prakse? Tomu se nada i trener Zoran Zekić:

- Nastup protiv Hajduka polazna je točka za ono što nas čeka u sljedećem razdoblju. Prije svega u smislu što bolje pripreme, a onda i same prezentacije toga na terenu. Tijekom stanke posvetit ćemo se tomu da ubuduće budemo bolji i na utakmicama poput ovih koje nas čekaju u miniciklusu. Na utakmicama tog tipa, dakle onima koje nemaju epitet derbija, izgubili smo previše bodova.

U tom miniciklusu Osijek će dva susreta igrati kod kuće i na strani. Četiri pobjede nisu nemoguća misija jer su bijelo-plavi takav niz već jednom imali otkako ih vodi Zekić. Dogodilo se to ujesen 2016. godine, kada su “pod kopitima” bijelo-plave konjice redom ostali Slaven Belupo, Cibalia, Dinamo i Split. Osječani su se u tako nezahvalnu poziciju, kada je u pitanju bitka za drugo mjesto, doveli isključivo zbog loših prezentacija baš u onim utakmicama gdje su slovili za favorite (Cibalia i Inter), pa sada više nemaju ni mogućnosti, a još manje ni razloga kalkulirati. Naravno, to govorimo samo pod uvjetom da postoje ambicije proboja prema gore na prvenstvenoj ljestvici, a to valjda nije sporno.

U ovom je trenutku jedan od većih problema bijelo-plavih taj što su prisiljeni oslanjati se na individualnu kvalitetu, a ne na momčadski uređenu igru. Ne zato što trener Zoran Zekić tako želi, nego zbog toga što Osijekov vezni red nikako nije u stanju ozbiljnije povezati konce igre. Takav način igre, u kojem se najvećim dijelom oslanjaš na pojedinačne učinke, uvijek je nestabilan jer ovisiš o raspoloženju tih pojedinaca. Zato je Osijek protiv Hajduka izgledao dobro jer je imao veći broj raspoloženih ljudi, a u susretima protiv Cibalije i Intera to nije bio slučaj. Naravno, tijekom stanke Zekić će pokušati popraviti organizaciju igre, a ako to doista želi napraviti možda će biti potrebno posegnuti i za nekim rotacijama na sredini terena. Osim toga, za susret protiv Slaven Belupa bit će prisiljen potražiti druga rješenja u odnosu prema utakmici protiv Hajduka, s obzirom na to da neće moći računati na dva, možda i najjača, aduta u nastavku sezone, Mileta Škorića i Erosa Grezdu (trenutačno u kadru albanske reprezenacije, nap. a.), koji su prikupili tri žuta kartona. Dobro, u posljednjoj su liniji stvari izvjesne jer će za dvije pozicije centralnog braniča kandidirati trojica - iskusni Goran Milović, koji je odradio suspenziju, Mateo Barać, koji bi se trebao oporaviti od ozljede, i Andrej Šimunec. Za Grezdinu poziciju, pak, postoji više rješenja. Može Bočkaj, može Boban, pa da se Lopa vrati na krilnu poziciju, a nije nemoguće da Zekić odluči pružiti priliku i Marku Pervanu. Uglavnom, četiri susreta koja su pred Osijekom odredit će mnogo toga kada je u pitanju plasman, a samim time i put kojim će krenuti Zekić nakon njih. Naime, ako Osijek posve izgubi korak u utrci za drugo mjesto, a s druge strane plasman u Europu ne bude ugrožen (osigurano bar četvrto mjesto, nap. a.), do kraja bismo sezone u akciji mogli možda vidjeti i neke mlađe igračke snage.