Ispunjavanje osobne nogometne ambicije Josipu Cipriću bilo je cilj kada se prije šest i pol godina iz svoga Davora, gdje je odrastao i počeo nogometnu karijeru, u tamošnjem NK Posavcu, otisnuo u Osijek te ozbiljnije počeo trenirati u Akademiji “Krpan&Babić”. Usporedo je s treninzima pohađao srednju školu, koju je završio, odlučivši se onda ne za nastavak obrazovanja, nego nogometne karijere. Seniorska je počela u trećeligašu iz Bijelog Brda.

U međuvremenu nije ostvario američki, nego sanja splitski san. Stigao je, naime, ovozimski poziv iz Hajduka za testiranje, o čemu taj, uskoro 21-godišnji, lijevi bek nije dugo dvojio, nego se odmah uputio u srce Dalmacije, u redove toga hrvatskog nogometnog velikana.

- Silno iznenađenje i oduševljenje brzo je splasnulo. Trebao sam se hitno javiti u Hajduk i uzeti i spremiti najnužnije kako ne bih zakasnio na sastanak u Poljudu sa strukom Hajduka. Bilo nas je više iz svih dijelova Hrvatske, a nismo se našli tamo slučajno, nego su nas neko vrijeme pratili i pozvali određeni profil igrača - pričao je Ciprić, koji je neko vrijeme trenirao s drugom momčadi Hajduka, kadar koji je netom pristigao osipavao se. No lijevi bek iz Davora se zadržao.

- Na kraju sam ostao samo ja i dobio 18-mjesečni stipendijski ugovor i priliku koju sam mogao sanjati. Ipak, tek me čekaju najveći izazovi i dosta treninga. Ogromna je i konkurencija, a želja je dobiti onaj pravi ugovor, koji tek trebam zaslužiti. Inače, u Hajduku sam odlično prihvaćen. U svlačionici je odlična atmosfera, vjerojatno i zbog toga što smo generacijski bliski, pa se već sada osjećam kao da sam stanovnik Splita znatno duže od ovih nekoliko tjedana - ispričao je samozatajni mladić, koji bi mogao nastaviti tradiciju (vrlo) dobrih i odličnih igrača iz Davora, mjesta s oko 2700 stanovnika između Nove Gradiške i Slavonskog Broda.

Naravno, najpoznatiji stanovnik Davora je Ivica Olić. Premda to javno ne ističe, rado bi i Josip dosegnuo njegovu razinu. Zasad sličnosti s nekadašnjim reprezentativcem ima u skromnom i jednostavnom karakteru. Pravog lokalnog dečka koji je i zbog svog karaktera, ali i nepobitnog nogometnog znanja ostvario veliku, planetarnu karijeru.

- Bilo bi sjano budem li poput Olića, ali sam svjestan da je do toga težak put. Motiva mi, dakako, ne nedostaje, a vjerujem da ću uz rad biti još bolji nego sada, kada sam uspio već sada privući struku Hajduka. Ne razmišljam postati drugi najpoznatiji Davoranin, za to ima više kandidata jer su brojni drugi daroviti mladići krenuli mojim putem i nije isključeno da oni iskoče. Ja zasad idem korak po korak. Dosada sam postizavao svakodnevni napredak, za što zasluge idu trenerima u Akademiji, počevši od Milana Đuričiča preko Marka Babića i Petra Krpana do Igora Dubravčića, i bjelobrdskog BSK-a, Davoru Rupniku, koji me prilično podignuo u proteklih 18 mjeseci. Svi su oni zaslužni što sam dobio ovu prigodu. Strpljenja mi i volje ne nedostaje te vjerujem da ću ispuniti ono o čemu sam maštao kada sam se iz Davora uputio u Osijek. Važno je samo da je zdravlja, a za ostalo ću se sam pobrinuti. Veliku potporu daje mi i sadašnji trener Siniša Oreščanin pa vjerujem kako ću jednoga dana zaigrati i “pravu” utakmicu za Hajduk, premda je i ovo što me čeka u Drugoj ligi već značajan iskorak - zaključio je Ciprić.