Hrvatska udruga za promicanje prava pacijenata tražit će kontrolu rada medicinskih vještaka i mogućeg sukoba interesa, nakon što je zbog njih primila brojne žalbe.

Pitaju se koliko su sudski vještaci u dogovoru s osiguravajućim društvom pri procjeni težine ozljeda i posljedica koje pacijent ima. Napominju kako je velika razlika između teških i težih ozljeda i da procjena vještaka može imati velikog utjecaja na financijsko stanje oštećenog pacijenta, tj. osiguranika.

- U postupcima naknade štete pacijentima, odnosno osiguranicima, isprepletene su pravna i medicinska problematika. A medicinski problem svakako je vještačenje. Kod ozljeda i posljedica, a posebno smanjenja životne aktivnosti, nužna je procjena medicinskog vještaka i o toj procjeni ovisi novčana naknada koju će pacijent dobiti. U sudskoj praksi oko vještačenja zato i postoje orijentacijski medicinski kriteriji, da bi omogućili medicinskim vještacima ocijeniti moguće trajne posljedice za zdravlje. Vrlo je subjektivna procjena stupnja smanjenja životne aktivnosti, odnosno posljedica koje znatno utječu na smanjenje životne aktivnosti i kvalitete života, a vještaci moraju procijeniti, na primjer, jesu li posljedice lakše, kod kojih će oštećenik moći obavljati sve što je i prije obavljao, ali ulažući pojačani napor. To automatski znači da će pacijent dobiti i manji iznos u naknadi štete - ističe Jasna Karačić, predsjednica HUPP-a, dodajući da su posebno ugroženi umirovljenici i starije dobne skupine, jer ih se stavlja u kategoriju da ionako zbog svojih godina nisu bili fizički aktivni. Karačić kaže da je bilo puno slučajeva u kojima su prije stradavanja to bili apsolutno aktivni ljudi.

- Nakon nesreće promijeni im se život i postanu ovisni o drugim osobama. Nikad vještaci ne potvrde da je to uistinu tako, jer su ionako stari. No zašto netko s 85 godina ne bi svaki dan trčao ako to želi – pita se Karačić, kao i može li vještak teške posljedice proglasiti lakim u dogovoru s osiguranjem koje bi trebalo isplatiti odštetu. Pritužbe se, tvrdi Karačić, odnose na sumnju u dogovor pojedinih sudskih vještaka s osiguravajućim društvima, kojima je isplativije isplaćivati naknade za lake ozljede i lakše posljedice uz moguće naknade pojedincima nego isplaćivati milijunske iznose pacijentima. Nema uopće zakonskih normi i kontrole rada vještaka kako bi oni koji savjesno, časno i požrtvovno rade, smatra Karačić, bili zaštićeni od mogućih dogovornih vještaka.

Prof. dr. sc. Mladen Marcikić, sudski vještak iz sudske medicine i patologije, objašnjava nam kako osiguravajuće kuće plaćaju svoje liječnike, tzv. cenzore, kojima njihovi nadređeni i osobe koje nisu zdravstvene struke diktiraju kakvu štetu trebaju odrediti.

- Kad netko zadobije ozljedu i dođe liječniku, on daje dijagnozu i napiše kvalifikaciju težine ozljede. Potom ozlijeđena osoba ode u osiguravajuće društvo i podnese zahtjev za naknadu štete, a liječnik koji radi kao cenzor uvijek ide u korist osiguravajućeg društva i istovremeno na štetu ozljeđenika. Liječnik koji radi za osiguravajuće društvo dobiva honorar, on je trijažer i uvijek radi za interes kuće, a ne za interes pacijenta. Radi se o tome da on ne umanjuje težinu ozljede, nego veličinu isplate štete za tu ozljedu – objašnjava dr. Marcikić, koji je često bio u ulozi sudskog vještaka nakon tužbi pacijenata kojima oni nastoje dokazati da isplata štete za ozljedu treba biti veća nego što ju je dao cenzor. Sud može i ne mora prihvatiti tužbu, kaže dr. Marcikić, no u takvim slučajevima obično dolazi do disproporcije između visine štete koju odredi liječnik iz osiguranja i one koju odredi sudski vještak.

- Imao sam jako puno takvih slučajeva. Prisjećam se jednog slučaja kolektivnog osiguranja kad je čovjek nakon pada zadobio prijelom palčane kosti. Cenzor mu je prvo rekao da će dobiti pet posto odštete, a potom ga je nakon nekoliko dana nazvao i rekako kako ne može dobiti pet, nego tri posto – zaključuje dr. Marcikić.