Novosti
PLAĆE U JAVNOM I REALNOM SEKTORU

Liječnik u KBC-u Osijek može zaraditi 18.000 kuna, a u privatnoj klinici i dvostruko
Objavljeno 17. ožujka, 2018.
Niska plaća nije uvijek razlog za odlazak, nego nepravda i loše kadroviranje

Proteklih godina poduzetnici i sindikati upozoravali su na činjenicu da javni sektor gotovo i nije osjetio recesiju u zemlji, za razliku od realnog sektora u kojem su se poduzeća borila s padom prihoda i dobiti, pa i propastima, posebice građevinari, a njihovi zaposlenici sa sniženim plaćama i otkazima.

I danas se plaće u realnom i javnom sektoru vrlo razlikuju, postavlja se pitanje jesu li “povlašteni” zaposleni u javnom sektoru? Ispostavlja se da to nije uvijek tako, ali su zaposleni u javnom sektoru znatno zaštićeniji od onih u privatnim poduzećima. Nadalje, nitko im ništa ne može ako su neefikasni i rade premalo, ali isto tako nisu nagrađeni ako rade više.

Neefikasna uprava

- Najveći problem naše javne uprave jest to što je neefikasna. Previše se ljudi u javnoj upravi zapošljava prema političkoj liniji, prema mjerilu pogodnosti, a ne stručnosti. Sigurno mnogi zaposlenici u javnoj upravi, dakle službenici, činovnici, daju maksimalan doprinos na radnome mjestu i pri tome nemaju visoke plaće, niti su više plaćeni od radnika u gospodarstvu. Međutim, pitanje je ima li on iznad sebe dva ili tri šefa, koji su tu zbog političke podobnosti i koji u pravilu nisu učinkoviti za plaću koju primaju - upozorava predsjednik SSSH Mladen Novosel.

Službene statistike kažu kako je prosječna netoplaća u Hrvatskoj viša od šest tisuća kuna. Najniže plaće tradicionalno imaju zaposleni u tekstilnoj industriji, u prosjeku je niža od 3700 kuna, dok najviše plaće imaju zaposleni u zračnom prijevozu - prosjek je nešto manji od 11 tisuća kuna. Visokoobrazovani u prosjeku imaju plaću od 8300 kuna, dok visokokvalificirani radnici zarađuju oko šest tisuća kuna. Međutim, znatno veće plaće imaju VKV radnici u pojedinim djelatnostima, poput farmaceutske, naftne ili informatičke industrije i telekomunikacija, gdje zarađuju i do devet tisuća kuna (neto) mjesečno. S druge strane radnici u drvoprerađivačkoj industriji rade za plaću od prosječne četiri tisuće kuna.

Prosječna plaća zaposlenih u javnom poduzeću, primjerice u Vodovodu Osijek, prema podacima izvješća o poslovanju za 2015. godinu, koje je dostupno na internetu, iznosila je 7777 kuna bruto. Prosječna netoplaća je 5710 kuna, u što nije uvrštena plaća uprave. Kada se pogleda struktura 361 zaposlene osobe, kako se navodi u izvješću, u Vodovodu su 2015. radila dva doktora znanosti, dva magistra, 52 osobe s visokom stručnom spremom, 22 s višom, 233 sa srednjom te 50 NSS i NKV radnika.

Za usporedbu, radnici u većini osječkih privatnih proizvodnih tvrtki koje, da ne bude zabune, pozitivno posluju, imaju prosječne netoplaće oko tisuću kuna niže od radnika Vodovoda. U jednoj uspješnoj domaćoj prerađivačkoj tvrtki prosječna je netoplaća nešto manja od 4900 kuna, a prosjek zaposlenih u proizvodnji niži je od 3900 kuna.

Kada je u pitanju obrazovni sustav, možemo na primjeru osječkog Sveučilišta J.J.Strossmayera vidjeti da je plaća redovitog profesora u netoiznosu nešto veća od 12 tisuća kuna, a docenta oko devet tisuća. Naravno, sve ovisi o poreznim olakšicama koje ima i godinama radnog staža. Sveučilište plaća zaposlenicima i prijevoz koji ovisi o mjestu stanovanja i iznosi kunu po kilometru udaljenosti od doma od radnoga mjesta. Međutim, kako su nam potvrdili profesori s kojima smo razgovarali, pojedini fakulteti od vlastitih sredstava “podebljavaju” plaće svojih predavača, tako da su one i više od spomenutih 12 tisuća kuna.

Plaćanje kvalitete

Na privatnim učilištima ili visokim školama, posebice onima na dobrom glasu, plaće profesora nerijetko su i dvostruko više. Stoga nije rijetkost vidjeti javnosti poznate profesore koji su s državnih fakulteta prešli u privatne. Vlasnici takvih učilišta vrhunske profesore privlače, jasno, vrhunskim plaćama, jer imidž visoke škole stvaraju upravo vrhunski predavači.

Slična je situacija i u zdravstvu. Liječnici i medicinsko osoblje u javnim zdravstvenim ustanovama najčešće imaju niže plaće od njihovih kolega u privatnim klinikama. U razgovoru s nekoliko doktora iz KBC-a Osijek doznali smo kako je plaća medicinske sestre oko četiri tisuće kuna, no s noćnim smjenama te radom praznicima, mjesečno zaradi i šest tisuća kuna neto. U privatnim klinikama sestre imaju plaću od pet do šest tisuća kuna, s tim da tamo nema platnih razreda, nego menadžer privatne zdravstvene ustanove plaću sestre formira na osnovu onoga koliko ona toj kući vrijedi. Medicinske sestre, u pravilu, u takvim se klinikama više trude i za trud bivaju nagrađene. Plaća mladoga liječnika u KBC-u Osijek (bez dežurstava), kreće se od sedam do osam tisuća kuna, a s dežurstvima od deset do 12 tisuća kuna. Specijalist, koji je doktor znanosti, ili ima profesorsku znanstvenu titulu, ima netoplaću oko 14 do 15 tisuća kuna, a s dežurstvima i svim dodacima mjesečno može zaraditi i 18 tisuća kuna neto.

Za plaće liječnika, odnosno specijalista, u privatnim bolnicama ili klinikama nema pravila. Kako nam je ispričao jedan naš vrhunski specijalist, plaća se dogovara s menadžerom klinike i ona je tajna. Takve klinike uglavnom pozivaju vrhunske doktore, dakle biraju najbolje, tako da u njima doktori imaju plaće koje su ponekad i dvostruko više od plaća u javnim zdravstvenim ustanovama. Osim toga, nerijetko se doktoru isplaćuje i bonus na kraju godine, posebice ako je pridonio većoj zaradi klinike. S druge strane u bolnicama u županijskom ili državnom vlasništvu plaće su određene platnim razredima i istu će plaću imati kirurg koji i dvostruko više radi od svoga kolege slične stručnosti.

- To je naš najveći problem! Ljudi nam odlaze mnogo više zbog toga što su nezadovoljni nepravdom, nego plaćom. S jedne strane političkim se odlukama nameću politički podobna, a ne stručna kadrovska rješenja. S druge strane rukovodstvo bolnice nema mogućnost pregovarati o plaći kao motivu za dovođenje, primjerice nekog vrhunskog specijalista, ili više njih, koji će podići razinu zdravstvene usluge, a time i ugled ustanove među pacijentima - naglašava nam jedan naš liječnik.

Igor MIKULIĆ
PRIMANJA MENADŽERA REALNIJE SE IZRAŽAVAJU NA GODIŠNJOJ RAZINI

Nema posebnih pravila kada je riječ o plaćama menadžera privatnih i društava u vlasništvu lokalne samouprave ili države. Plaće se mogu značajno razlikovati, ali to najviše ovisi o poduzeću i onome čime se bavi. Kada je riječ o onima u privatnom vlasništvu, u slučaju ljudi koji vode takve tvrtke često se i ne govori o mjesečnim iznosima, nego godišnjim, jer ta primanja bivaju znatno povećana ako je tvrtka poslovala s visokim profitom, zbog čega menadžeri dobivaju nagradu ili bonus. U više javnih poduzeća u vlasništvu lokalne samouprave na slavonskom području može se čuti da ih vode ljudi s plaćom koja se uglavnom kreće od 12 do 16 tisuća kuna. Svakako da ima i znatno viših plaća, posebice u vrhunskim privatnim tvrtkama, čijim se vlasnicima itekako isplati dobro platiti menadžera koji će donijeti visoku dobit. Samo ćemo podsjetiti na javno objavljenu plaću bivšeg izvanrednog povjerenika za Agrokor Ante Ramljaka, koji je mjesečno primao više od 71.000 kuna neto. Neslužbeno se pričalo i pisalo da su menadžeri tvrtki iz sustava Agrokora imali mjesečne netoplaće od 50 do 80 tisuća kuna.

PLAĆE U JAVNOM SEKTORU ORIJENTIR SU ZA GOSPODARSTVO

“U Hrvatskoj je kao nepisano pravilo do 1990. godine vrijedilo to da se plaće u javnom sektoru formiraju na osnovu plaća u gospodarstvu. Proizvodnja je bila orijentir. Da ne bude zabune, tako se, recimo, plaće formiraju u javnim službama u Njemačkoj i danas. Nakon 1990. kod nas se mnogo toga poremetilo nakaradnim privatizacijama i sličnim događanjima. Tako se svojedobno moglo dogoditi da čistačica u Saboru ima veću plaću od inženjera u Đuri Đakoviću. I nije ta plaća čistačice bila tako visoka, koliko je zapravo plaća visokoobrazovanih ljudi u pojedinim gospodarskim sektorima bila niska”, podsjeća predsjednik SSSH Mladen Novosel.

sigurnije

RADNICI U JAVNOM SEKTORU SU ZAŠTIĆENIJI

Mladen Novosel

predsjednik SSSH

Sigurno mnogi zaposlenici u javnoj upravi daju maksimalan doprinos na radnome mjestu i pri tome nemaju visoke plaće, niti su više plaćeni od radnika u gospodarstvu. Međutim, pitanje je ima li on iznad sebe dva ili tri šefa, koji su tu zbog političke podobnosti.

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana