Kada bi rimski vojskovođa pobijedio u nekoj važnijoj bitci, u Rimu bi mu priredili trijumf. Sagradili bi slavoluk njemu u čast, a on bi svečano - kao danas na vojnoj paradi - sa svojim četama prošao kroza nj. U mimohodu bi išli zarobljenici - pogotovo oni viđeniji - zatim ratni plijen, pa vojska i na kraju, ovjenčan lovorom, vojskovođa na ratnim kolima uza zvukove truba i klicanje mnoštva. Nešto od toga biva i danas na dočeku športaša koji su osvojili zlatnu medalju. Mnoštvo ih dočekuje i slavi s njima cijelu noć. U nešto skromnijem obliku priređuje se proslava prigodom rođendana, postizanja diplome, prigodom nekog većeg dostignuća. Međutim, Isus pojam proslave stavlja u - blago rečeno - neobičan kontekst. Govor o svojoj proslavi on stavlja u kontekst svoje smrti na križu, a na kraju kaže: “A ja, kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.”

Za razumijevanje tog Isusovog govora ključna je riječ “uzdignut”. U evanđeljima taj glagol ima dva značenja. Prvo je značenje, naravno, da će Isus biti “uzdignut” na križ, da će tako biti ubijen. To je ona dinamika Božjeg spasenja o kojoj govori teologija. Sin je Božji sišao među ljude, postao jedan od nas, da bi nas uzdigao u svoju božansku obitelj. Međutim, to uzdizanje počinje mukom i smrću. Koliko god netko bio vjernik, koliko god studirao teologiju, nikad neće moći razumjeti tu Božju logiku: Zašto to uzdizanje Sina Božjega i uzdizanje čovjeka treba ići preko strašne muke na križu? Nitko to ne može razumjeti. To je izvan svake ljudske logike...

Međutim, taj isti glagol “uzdizati” odnosno “uzdići” u Novom zavjetu uzima se da bi se označilo Kristovo uskrsnuće. On je uzdignut iz groba. Isus, dakle, hoće reći da će on po svom dvostrukom uzdizanju – na križ i iz groba – sve ljude privući k sebi, to jest podignuti do dioništva u njegovu božanstvu. Da skratimo ovu visoku teologiju, recimo jednostavno. Krist je na dvostruk način bio uzdignut i to se i na nama ostvaruje. Kao što ne možemo do kraja razumjeti smisao Isusova križa, danas - uza sav napor - ne možemo razumom shvatiti zašto je ovaj svijet ispunjen tako strašnim i strahotnim križevima za tolike ljude u svijetu. Ipak, vjerujemo i želimo vjerovati da uzdizanje na križ ima i svoju drugu stranu - uzdizanje iz svake muke i nevolje sve do života djece Božje. Ako se otvorimo toj nadi, i za nas će vrijediti ona pohvala što ju je Elizabeta, mati Ivana Krstitelja, izrekla Mariji, Isusovoj majci: “Blažena ti što povjerova da će se ispuniti sve što ti je rečeno od Gospodina!” U toj i takvoj nadi onda će i naš sadašnji život imati puni smisao.