Svjetski dan spavanja obilježava se od 2008. godine, a slavi se u petak uoči službenog početka proljeća, pod pokroviteljstvom Svjetskog saveza medicine sna (WASM) i Odbora za obilježavanje Svjetskog dana spavanja, s ciljem podizanja svijesti o poremećajima spavanja. U prosjeku spavamo čak dvadeset tri godine, što je gotovo trećina života. Spavajući jačamo svoj imunološki sustav, naše tijelo i njegove stanice u snu rastu i obnavljaju se, a kako se odmaramo, oporavljamo cijelo tijelo. Nekim je ljudima dovoljno manje sna, kao što je to, primjerice, bilo dovoljno Napoleonu koji je spavao samo četiri do pet sati, ili Leonardu da Vinciju koji je svojih sat i pol sna noću još i rascjepkao spavajući petnaest minuta svaka četiri sata. S druge strane, nekima, poput Goethea, nije dovoljno čak ni dvanaest sati.

Koliko je kvalitetan san važan za zdravlje govore i podaci iz istraživanja provedenih na osječkom području. U istraživanju provedenom na ženama u dobi od šezdeset do osamdeset godina, s područja koje pokriva Doma zdravlja i zdravstvene stanice Osijek, a koje su liječniku obiteljske medicine dolazile uglavnom zbog zdravstvenih tegoba, došli su do zaključka kako žene koje lošije spavaju više koriste antidepresive, češće imaju vrtoglavice, smanjenu sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti i češće se osjećaju loše i depresivno.

Drugo istraživanje, provedeno na Neonatalnoj jedinici intenzivnog liječenja KBC-a Osijek, bavilo se proučavanjem važnosti ciklusa spavanja u nedonoščadi, jer su san i ciklus spavanja ključni za razvoj fetusa i novorođenčeta. Istraživanjem su se potvrdili zaključci prijašnjih studija da ometanje sna i ciklusa spavanja može značajno omesti ranu fazu razvoja gdje takvo novorođenče nije više u mogućnosti pratiti ritam spavanja majke, nego mora uspostaviti vlastiti, i to u Neonatalnoj jedinici intenzivnog liječenja.

Inače, spavanje je posebno važno kod male djece koja provede mnogo više vremena u spavanju od odraslog čovjeka, jer tijekom dnevnih aktivnosti gube mnogo energije i više se umaraju. Tako se u jednom istraživanju vrtićke djece s osječkog područja spominje da dijete treba poći na počinak između 20 i 21 sat te da je novorođenčetu potrebno oko dvadeset sati sna, a djetetu od sedam godina oko devet sati. Također se spominje da ako se u vrtiću primijeti da je dijete neispavano, što se manifestira kao razdražljivost, slaba koncentracija, podupiranje glave rukom, odgojitelj bi trebao doznati uzrok, obavijestiti roditelje i predložiti im posjet liječniku. F. Mamić