U prepunoj Studijskog čitaonici GISKO-a predstavljena je pjesnička zbirka “Theurgia” spisatelja, diplomata, lingvista i pjesnika Drage Štambuka, najdublje prožeta čežnjom za domovinom. Žanrovski varira između pjesme u prozi i lirskoga dnevnika, između unutrašnjega monologa i gotovo automatskoga pisanja.

Knjiga “Theurgia” sastavljena je od četiri ciklusa, svaki ima točno osamdeset čestica, a svaka čestica pokriva približno jednak pravokutnik, kadar od 13 do 16 redaka. Stroga arhitektura, prava struktura, numerička i geometrijska pravilnost rasporeda građe svjedoči o pretenziji svojevrsnoga svođenja računa s jednim dijelom doživljajnosti i refleksivnosti. Podsjeća pomalo na oulipovce, no autor Štambuk kaže da nije čak ni upoznat s ovim pravcem.

- Nisam teorijski osviješten, ja sam čovjek intuicije, otvoren svijetu, on ulazi u mene. Brazilija, grad u kojem sam živio, podijeljena je na kvadre i ima brojeve. Taj geometrizam bio je prisutan u mom životu. Živio sam ondje pet godina i nisam bio presretan jer je to grad čija je arhitektura pomalo i neljudski složena, a ja sam peripatetičan, volim hodati, nisam vezan uz automobil pa sam se osjećao osamljeno i izgubljeno - pojašnjava autor, koji je tom gradu ipak posvetio zbirku, što kroz smijeh komentira da “nije svako zlo za zlo”.

Kvadre grada Brazilije ušle su u njegove kvadratiće, počelo se slagati.

- Nisam ni svjestan što se dogodilo. Ovo je i za mene vrlo neobična knjiga, koja kao da je s neba došla i ne znam kako da se odnosim prema tom neobičnom iskustvu - kaže autor, ističući kako ni sam još ne zna ime tom žanru.

- Akademik Tonko Maroević rekao je da je to moja suma Brazilijana, a ja kažem daje to suma vita mae, život u Brazilu, vijesti koje su dolazile iz domovine, moja razmišljanja, sve što može emocionalno ili intelektualno poticati čovjeka. Ulančavao sam ta iskustva. Neke su se teme iz jedne česti(ce) ponavljale u drugima, ali iz posve drugog rakursa - ističe autor. I ponavljanja su neobična pa tako Split ima četiri čestice, a svaka je drukčija.

- Kao da sam tom geometrijom gradio neku vrstu kaveza za svoje emocije, razmišljanja - kaže autor, svjestan da ni urednici nije bilo lako kad je primila te četiri knjige u jednoj - Hram u stijeni, Božanske česti, Upućenik i Ne hrli k zvijezdi, budi zvijezda. Svaka ima po 80 čestica.

Vrlo se ranjivo osjeća kada sam govori o sebi, kaže Drago Štambuk, inače liječnik s više specijalizacija. Prof. dr. sc. Helena Sablić Tomić citirala je akad. Maroevića koji je rekao da je to zbirka nemirnog nomada, a autor kaže da ga putovanja oblikuju spoznajama o domovini izdaleka. Dva je arhetipa iščitala Helena Sablić Tomić u ovom intimističkom, autobiografskim, lirskom proznom zapisu - čovjeka i boga.

Čestice su to o kojima vrijedi razmisliti, zapisi koji se kreću po amplitudi od duhovnog, preko egzistencijalističkog, do autobiografskog.

- Poeziju smišljam da bih preživio. Sebe nikada ne bih nazvao pjesnikom, jer je to nešto intimno. Ja sam s jedne strane racionalan, znanstveno orijentiran, a s druge strane imam potrebu biti iracionalan - podijelio je s publikom autor. N.Vekić