Prema izvješću Ujedinjenih naroda, Finska je od 156 zemalja najsretnija na svijetu, slijedi je većina razvijenih država, a Hrvatska je, očekivano, na 82. mjestu. A kako i ne bi bila, kad je jedan od najvažnijih kriterija BDP, ali i društvene slobode, od kojih je dio ugrađen i u Istanbulsku konvenciju, oko čije se ratifikacije u Hrvatskoj zakrvilo a da zapravo u tom dokumentu gotovo i nema ičega - spornog!

No besmislena rasprava o toj temi u hrvatskom društvu traje mjesecima i, čini se, došla je do točke u kojoj je gotovo nemoguće pomiriti dvije strane i istovremeno valjano ratificirati Konvenciju. U raspravi se premalo koriste argumenti i nepotreban je gubitak vremena. Najčešće se govori o neprihvatljivosti termina “rod”, a moglo se čuti i da je prava namjera Konvencije promovirati pobačaj ili istospolne brakove te hoće li muškarci smjeti ulaziti u ženski WC. Ono čega se sama Konvencija najviše dotiče, a to su prava žena i njihova zaštita od nasilja, gotovo da se i ne spominje. Osim toga, sporna pitanja već su ugrađena u hrvatski Ustav i zakone, pa je logično pitati se gdje je stvarni problem.

Jedna od teorija, a nije urotnička, jest da je za tajming ratifikacije Konvencije odgovoran sam premijer Andrej Plenković. “Kako bi skrenuo pažnju s gorućih problema, lansirao je tu kost u medijsku arenu”, detektirano je u političkim analizama.

Time je Plenković jednim udarcem ubio ne dvije, nego više muha. Redom, sve više izlazi na vidjelo da operacija Agrokor ne uspijeva i da će biti lomova i krša. Zatim, prestalo se, bar za sada, spominjati smjenu potpredsjednice Vlade i ministrice gospodarstva Martine Dalić, koju oporba, ali i dio vladajućih, kako iz redova HDZ-a tako i koalicijskih im partnera, drži najodgovornijom za sve neizvjesnije stanje u Agrokoru. O izvješću i kritikama Europske komisije o katastrofalnom stanju hrvatskog gospodarstva i neprovođenju reformi da se i ne govori. Sve to, u ovom trenutku mnogo važnije od najhitnije ratifikacije Istanbulske konvencije, palo je u drugi plan i gurnuto pod tepih.

Poslovično sporom premijeru time je ostavljeno dovoljno vremena za plasiranje nekog novog “problema” kojim će prikriti sve trulo u državi Hrvatskoj. Naravno, zbog te truleži okom neće trepnuti ni jedan od krajnje desnih mu oponenata oko Istanbulske konvencije, jer ni oni nemaju nikakvih kvalitetnih rješenja za izvlačenje države iz sve dubljeg gliba.