Iskusni reporter, urednik i voditelj emisija “Dobro jutro, Hrvatska” i “Dobar dan, Hrvatska” Ognjen Golubić već je 22 godine na HRT-u, na kojemu je prvo bio novinar u dopisništvu u Slavonskom Brodu, da bi tijekom 2001. godine prešao u redakciju emisije “Prizma”. O karijeri novinara, ali i brojnim društvenim aktivnostima, razgovarali smo za TV-Obzor.

Rođeni ste Brođanin, no već dugo živite u Zagrebu. Koliko ste vezani uz rodni kraj?

- Kako to obično biva s godinama, sve manje i manje. U Zagrebu sam već gotovo pola života, no trudim se bar jedan vikend mjesečno otići do Broda. Posjetiti mamu i tatu, obitelj i prijatelje kojih je i sada mnogo. Brod je grad moga djetinjstva i gotovo mi je nepojmljivo da dođem, a da ne obiđem svoja omiljena mjesta. Moram priznati da se nekad i skrivam, jer jednostavno ne stignem obići sve one koje bih htio. Ali nadoknadim to sljedećim posjetom.

Bez obzira na to što rodom niste iz Zagreba, u svojoj ste gradskoj četvrti Kajzerica pokrenuli niz akcija za gradnju škole, vrtića, pješačkih staza i parkovnih površina pa vas susjedi nerijetko doživljavaju kao većeg Zagrepčanina od njih samih.

- Nema u Zagrebu više purgera - pojeli ih dotepenci. Imam i majicu na kojoj piše upravo to – dotepenec (doseljenik). Iako, moj je otac rođeni Zagrepčanin pa sam tako i ja danas na djedovini na neki način. No mislim da nas mjesto rođenja ni po čemu ne određuje. Uglavnom nas određuju naša djela. Kako sam cijeli život radio u nevladinom sektoru, svoja sam iskustva samo nastavio prenositi i nakon preseljenja u Zagreb. Inicijativa, a kasnije udruga “Zakaj? Za Kajzericu!”. Nastala je iz prijeke potrebe. Kako u kvartu koji se kao i sva zagrebačka naselja progresivno povećavao nismo imali vrtić u školu pokrenuo sam peticiju. Ubrzo su mi se pridružili i drugi stanovnici Kajzerice te je nastala udruga koja je i danas veoma aktivna. Kvart Kajzerica nakon šest godina apela, peticija i prosvjeda danas ima modernu srednju i osnovnu školu, kao i vrtić. Još uvijek radimo na tome da dobijemo park, kao i brojne šetnice, nove drvorede, uređenu infrastrukturu i kvart dostajan života u modernoj metropoli. Od prošlih izbora na koje smo kao udruga izišli, danas imamo većinu u Mjesnom odboru i nadamo se da ćemo sve naše ciljeve i ostvariti.

Vaša je akcija dokaz kako pojedinac može pokrenuti velike promjene u nekoj zajednici i društvu…

- Sve se može kad se mora! Današnji političari nisu ništa drugo nego samodopadni individualci navikli na javne pohvale. Nemaju sluha za ljude. Ne osluškuju potrebe onih kojima bi trebali biti na usluzi. Upravo zbog tog razloga ne smijemo se prepustiti letargiji vladajućih elita. Moramo sav svoj potencijal i energiju ulagati u razvoj društva i na taj način ukazivati da se javnim dobrom mora raspolagati na način da se ono mora vratiti svima nama. Zagreb je jedan od najvećih primjera kako se milijuni troše netransparentno - bez ideje i cilja. Upravo su zato pojedinci i građani dužni upozoravati, tražiti i prosvjedovati. Na kraju se ta upornost i isplati.

Kakav je vaš pogled na veliki odljev mladih iz Slavonije? Što učiniti po tom pitanju?

- Nikada u povijesti Slavonija nije doživljavala ovakav val iseljavanja. I čini se da tome nema kraja. Na bilo kakvu reakciju koja se danas može donijeti - rezultati će se čekati godinama. Treba prestati s elitizmom i nepotizmom te dati prednost izvrsnosti, što je, na žalost, u suprotnosti s našim mentalitetom. Glupo je i govoriti da treba smanjivati broj zaposlenih u državnom aparatu, ukidati županije i općine te smanjivati broj zaposlenih u gradskim tvrtkama, a sve u cilju smanjivanja opterećenja i poreznih davanja u privatnom sektoru. Onda bi i plaće trebale biti dvostruko veće. Iako nije sve u novcu. Mislim da nam svima treba malo više sretnijih tema i pozitivnog razmišljanja.

Reporter ste, urednik i voditelj emisija “Dobro jutro, Hrvatska” i “Dobar dan, Hrvatska”. Koji vam je dio posla koji obavljate ipak najdraži? Zašto?

- Na HRT-u sam sada više od 22 godine. Nema posla kojim se nisam bavio. Trenutačno sam voditelj i urednik te videonovinar u dvije emisije. Uz “Dobro jutro” odnedavno je započeo i projekt emisije “Dobar dan, Hrvatska” koja se na HTV-u emitira u poslijepodnevnom terminu. No biti “obični“ novinar meni je najljepše zvanje. Kao učenik slavonskobrodske Osnovne škole “Mika Babić” tamo davne 1987. godine dobio sam priliku raditi na tadašnjem Radio Brodu kao novinar u omladinskoj emisiji. Moj prvi mentor bio je Dražen Kasun kojeg, kao i tada, i danas preobožavam. On nas je učio novinarstvu. Naučio me biti reporter. Dok sam s ljudima i dok izvještavam i donosim priče s terena o svakodnevnom životu – to je nešto što me u potpunosti ispunjava i čini sretnim.

Kako biste opisali svoju radnu sredinu?

- Dinamična, vesela, vedra po sunčanim danima. Komorna, otužna, natmurena po oblačnim. No zato imamo Vakulu radi ravnoteže među zvijezdama. Postoji novi izraz koji često koristimo, a to je IZAZOV. Nije lako svaki dan pripremiti gotovo četiri sata emisije. A nakon što završi sjesti na telefon i krenuti u dogovore ispočetka. I tako svaki dan. Osim nedjelje. Tada nemamo emisiju. Ali pripremamo novu – za sutra! No sve to uz odličnu ekipu čini novinarstvo najboljim poslom na svijetu.

Da niste novinar, kojim bi se drugim poslom bavili?

- Hm. Volio bih da sam tata 24 sata na dan!

Vozite bicikl, igrate košarku, planinarite, trčite, nekoliko godina zaredom branili ste boje HRT-a na utrci B2B Run u Zagrebu…

- B2B utrka izvrstan je način kombinacije zabave i upoznavanja drugih kolega i poslovnjaka koji su ujedno i rekreativci. Odnedavno sam i voditelj HRT-ove trkačke sekcije pa ćemo skupno odraditi i nekoliko ovogodišnjih utrka. Na biciklu uskoro planiram napraviti i serijal zanimljivih reportaža za “Dobro jutro”, zajedno s nekim kolegama iz redakcije kojom mislimo promovirati razne biciklističke staze, a što se tiče planinarenja, mom kolegi iz curling reprezentacije Draženu Čutiću i meni to je izvrstan način treninga.