Alen Imširović jedan je od mnogih Osječana koji su posljednjih nekoliko godina postali pravi ovisnici o trčanju. Dovoljan je samo jedan “đir” gradom, posebice u jutarnjim i večernjim satima, i postaje jasno kako su trkači “okupirali” promenadu, Perivoj kralja Tomislava, lijevu obalu Drave, Tvrđu...

Među onima koji svakodnevno trče i svestrani je Alen Imširović koji je prošloga tjedna u Beogradu postao i hrvatski rekorder u utrci “šest sati”.

Glavni srpski grad uoči travnja i velikog Beogradskog maratona godinama organizira “Maraton maratona” na kojem se trče iscrpljujuće utrke - šest i 12 sati, 50 i 100 kilometara te 50 milja (80 km). Osječanin je nastupio u utrci “šest sati” i u tom je vremenu pretrčao 72.2 km. I postao je prvi Hrvat s tolikom kilometražom unutar 360 minuta, jer je stari hrvatski rekord iznosio 71.4 km.

- Nije bilo lako, uostalom trčao sam šest sati, ali sam presretan zbog rekorda. Sveukupno sam zauzeo drugo mjesto, odmah iza Mladena Stevanovića iz BiH (82 km). Beograd je bio lijepa priča, a sad slijede pripreme za veliki rimski maraton koji se održava početkom travnja - kaže 25-godišnji Alen Imširović, doktor medicine koji trenutačno stažira u osječkom KBC-u.

Liječnik i rekorder, lijep doseg 25-godišnjeg mladića koji stigne biti uspješan na više fronta, jer kako kaže “važno je dobro organizirati vrijeme”. Imširović u budućnosti možda spoji dvije ljubavi, trčanje i medicinu.

- Plan je sportska medicina, ili ću nastaviti u znanstvenom smjeru. Vidjet ćemo, odluka pada nakon što završim stažiranje.

Koliko se čovjek treba pripremati da bi trčao šest sati u komadu i prešao više od 70 km.

- Prije dvije i pol godine postao sam član Udruge zdravo trčanje i počeo se natjecati u njihovoj Ligi, prvo kraće dionice, pa sve duže. Sad iza sebe imam polumaratone, tri maratona i jedan humanitarni ultramaraton Apatin - Osijek. Nedavno sam postao i član AK Maraton Vukovar, jer planiram trčati Hrvatsku ligu u polumaratonu - dodaje Imširović.

Nije loše, samo dvije i pol godine i već može trčati šest sati u komadu. Kad se priprema za utrke tjedno osječkim ulicama pretrči oko 100 kilometara, obično “samo” 50 do 80. Posljednjih godina je pravi “trkački bum”, je li to zbog toga što gotovo svatko može trčati, ili je podignuta svijet o važnosti fizičke aktivnosti za zdravlje.

- Od svega pomalo. Trčanje je najeftiniji sport, trebaju ti samo tenisice i možeš početi. Uz to ljudi trče iz zabave, užitka, dobrog doživljaja... Nismo mi neki ozbiljni atletičari pa da lovimo rezultat, ovo je više zabava, a kad je nešto zabavno, uz to i dobro djeluje na zdravlje i tijelo, zašto ne probati. A kad se krene trčati to postane ovisnost, ne možeš prestati, samo trčiš i uživaš - dodaje Imširović, koji si je kao sljedeći cilj postavio - istrčati maraton ispod tri sata.

- U Ljubljani sam trčao tri sata i četiri minute, ovaj rimski želim odraditi ispod tri sata. Svaki maraton spuštao sam vrijeme, pa je red da ovaj u Italiji odradim najbrže - zaključuje osječki mladić čija priča može biti mnogima motiv. Medicina je završena u roku, prije dvije i pol godine počeo je trčati, a sad već odrađuje maratone, ultramaratone i za šest sati prevali više od 70 km.