Šećerna bolest ili dijabetes (lat. Diabetes mellitus) kronični je, neizlječivi sustavni poremećaj metabolizma koji karakterizira trajno povišenje glukoze u krvi. Dijabetes se danas ubraja među najčešće endokrinološke bolesti, sa stalnim porastom broja oboljelih (naročito u razvijenim zemljama svijeta). Broj oboljelih, prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije i Međunarodne dijabetičke federacije, do 2025. godine povećat će se na 330 milijuna. U Hrvatskoj je registrirana 241.000 oboljelih osoba, a u Osječko-baranjskoj županiji oko 25.000. Poseban je problem i to što velik broj oboljelih ne zna da ima šećernu bolest.

Procjenjuje se da je na 100 poznatih bolesnika 150 neotkrivenih. Broj novootkrivenih bolesnika u porastu je u svim dobnim skupinama, što je u izravnoj vezi s porastom tjelesne težine, starenjem stanovništva, urbanizacijom, pogrešnom prehranom i nedostatkom tjelesne aktivnosti. To je posljedica suvremenog načina života i povećanja broja rizičnih čimbenika, među kojima se posebno izdvaja debljina (Hrvatska je na visokom trećem mjestu prema udjelu pretilih osoba u stanovništvu).

Sklonost dijabetesu prenosi se direktno na potomke, a pojava same bolesti može ovisiti i o drugim čimbenicima tijekom života, pa je to razlog da se šećerna bolest ne pojavljuje kod svakog potomka. Djeca oboljelih roditelja ne moraju nužno oboljeti od dijabetesa. Za razliku od nasljednog dijabetesa, postoje bolesti i stanja tijekom kojih se može oboljeti i od šećerne bolesti (kod kroničnog alkoholizma, kronične bolesti gušterače, bolesti nadbubrežne žlijezde, hipofize i štitnjače, debljine i sl). Takva šećerna bolest naziva se sekundarnom. Dijabetes kod ovakvih stanja i bolesti nastaje zbog poremećaja u iskorištavanju šećera u krvi pod utjecajem istih onih razloga koji su doveli do razvoja te bolesti ili stanja. Osim nasljednog čimbenika postoje i drugi čimbenici, kao što su sklonost unošenju veće količine slatkiša, preobilna prehrana i gojaznost, smanjena fizička aktivnost, prijelazno razdoblje kod muškaraca i žena (klimakterij), sklonost čestim infekcijama, prehladama i upalama.

Danas se sigurno zna da su rizični čimbenici za pojavu šećerne bolesti suvremeni tempo života, načina življenja i prehrane, obavljanje profesionalnih poslova koji zahtijevaju veća duševna opterećenja (stresne situacije), rađanje krupnog djeteta (više od 4 kg) i dr. I uzimanje nekih lijekova i oralnih kontraceptivnih sredstava može utjecati na ponašanje šećera u krvi.

Tip 1 najteži je oblik šećerne bolesti i nastaje jer stanice gušterače u vrlo maloj količini proizvode ili uopće ne proizvode inzulin. Može nastati u svakoj dobi, ali se u najvećem broju slučajeva sreće u djece i mladeži. U strukturi oboljelih sudjeluje s 8 - 10 %. Terapija inzulinom primjenjuje se od prvog dana. Stroga (samo)kontrola, dijeta i fizička aktivnost obvezan su dio terapije.

Tip 2 najrašireniji je oblik šećerne bolesti, kako u nas tako i u svijetu. Javlja se u 90 % osoba sa šećernom bolešću. Gušterača osoba oboljelih od tipa 2 proizvodi inzulin, ali u nedovoljnoj količini, ili je organizam stvorio rezistenciju (imunitet) na hormon inzulina. Javlja se u osoba svih dobi, ali u najvećem broju kod odraslih (iznad 40. godine), pretilih i onih starije dobi. Suvremeni način življenja i svakodnevni tempo pogoduju razvoju tog tipa šećerne bolesti. Terapija je kombinirana - samo dijeta ili dijeta i oralni antidijabetici (tablete). Ako ta terapija ne pokazuje povoljne rezultate, primjenjuje se inzulinska terapija, s mogućnošću uključivanja i oralnih antidijabetika. Trudnička šećerna bolest javlja se u trudnoći u žena koje prije nisu imale šećernu bolest i kao takva znači rizik od nastanka tipa 2 šećerne bolesti.

Dr. Tibor Santo, specijalist socijalne medicine