Izjava premijera Andreja Plenkovića da će Istanbulska konvencija najkasnije u roku od dva tjedna biti poslana Hrvatskom saboru na ratifikaciju, trebala bi biti početak raspleta prijepora u hrvatskoj javnosti o toj temi.

Ministrica demografije, obitelji, mladih i socijalne politike Nada Murganić je, pak, najavila da će u zakon o ratifikaciji biti unesene i određene ograde i posebne izjave, “u kojima ćemo poštovati one vrednote za koje se Hrvatska, sa svojim Ustavom, opredijelila”. Ministrica je dodala kako će, s druge strane, vladajući ostati na čvrstom stajalištu da od nasilja štite sve građane.

- Ta konvencija treba unaprijediti nacionalne mehanizme za zaštitu od nasilja nad ženama i zaštitu od nasilja u obitelji. Isključivo s tog aspekta krećemo u proces završnih priprema da Konvencija dođe na Vladu i potom ide u Sabor, gdje će, mislim, biti prihvaćena i gdje ćemo sve dileme koje postoje razjasniti - rekao je Plenković novinarima u petak. Dodao je kako razmije određene osjetljivosti u pojedinim segmentima hrvatskog društva oko Konvencije. “I u obrazloženju te konvencije mislim da se vrlo jasno može predstaviti i razjasniti sve ono što izaziva prijepore kod pojedinih političkih stranaka”, kaže Plenković. Kada je riječ o ogradama koje je ministrica Murganić spominjala, Plenković je rekao da postoje određeni aspekti koji zahtijevaju bolje tumačenje u samom obrazloženju zakonskog akta, što će se vidjeti kada to dođe na Vladu. Također je naglasio kako je on taj koji određuje ritam pojedinih inicijativa, pa tako i slanja Konvencije u Sabor na ratifikaciju.

- Dakle, ovo nema veze ni s koalicijskim partnerima, ni s incijativama oporbe, ni s prosvjedima nevladinih udruga, interpelacijama i bilo čime ostalim - ističe Plenković.

Hoće li Hrvatska doista krenuti putem Poljske, na čije je naknadno ulaganje izjave da će Konvenciju primjenjivati samo u skladu sa svojim Ustavom prigovorima reagirao niz drugih članica? Nešto slično primijenili su Litva i Latvija, ali još pri samom potpisivanju Konvencije.

Na temelju prethodnih rasprava već se može zaključiti kako bi se spomenute ograde, tj. rezerve, mogle odnositi prije svega na članak 30, stavak 2, što je već najavilo i Ministarstvo pravosuđa. Tu se, naime, propisuje da je država dužna na odgovarajući način obeštetiti žrtve koje su pretrpjele teške ozljede ili oštećenje zdravlja kada se ne mogu obeštetiti od počinitelja ili osiguranja. Ono što se također može iščitati kao sporno dijelu hrvatskog društva jest odvojeno spominjanje spola i roda te uvođenje termina rodnog identiteta u članku 4.

- Istanbulska konvencija ima smisla samo u zemljama koje uopće nemaju uokviren sustav zaštite žena od nasilja u obitelji, kao i uopće od nasilja. Mi imamo cjelovit sustav zaštite, koji razmjerno dobro funkcionira, bolje nego u mnogim drugima zapadnim zemljama, i nama ta konvencija zapravo ničem ne služi. Svi oni koji tvrde da će se Konvencijom bolje zaštititi žene od nasilja su budale. Jer nikada ni jedan dokument, ni jedna konvencija, ni jedan zakon nisu nikoga zaštitili ni od čega. Oni koji trebaju zaštitu, mogu ju dobiti samo primjenom zakona, a mi imamo dovoljno odredaba i u kaznenom i u drugim zakonima, koji, da se dosljedno i uvijek primjenjuju, sasvim dobro obavljaju svoju funkciju štićenja žena od nasilja. Istanbulska konvencija je kukavičje jaje kojim se pokušava na određeni način maknuti u stranu prirodne i tradicionalne vrijednosti čovječanstva, postići neke druge ciljeve i narušiti temlje društvenog sustava. Što je nešto sasvim drugo - rekao nam je odvjetnik Dražen Matijević.

On tvrdi da hrvatski zakoni potpuno zaokruženo štite žene od nasilja, te da ih Istanbulska konvencija, usvojena ili ne, neće zaštititi apsolutno ni od čega. Jer je, kaže, sama Konvencija slovo na papiru.

- U cijelom svijetu, pa tako i kod nas, ljudi se ne osvrću na događaje u svojoj neposrednoj blizini, ne alarmiraju nikoga ni kada vide da su neki drugi ljudi teško ugroženi. Imali smo slučajeve da su žene zapomagale, a nitko se nije na to osvrnuo, iako su to mnogi čuli, dok te žene nisu ubijene. Takav smo slučaj imali i u Osijeku. Znači, štiti nas samo društvena svijest, a na njoj treba dugo, uporno i stručno raditi te primjenjivati zakone - zaključuje Matijević.

Istanbulska konvencija predviđa da države potpisnice imaju pravo na ulaganje rezervi - ograda, ali samo na pet odredbi, kojima se na pet godina može suspendirati njihovu primjenu. Točnije, u vrijeme potpisivanja ili pri polaganju svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu Konvenciji, izjavom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe, države mogu izjaviti da zadržavaju pravo ne primjenjivati ili primjenjivati samo u posebnim slučajevima ili pod posebnim uvjetima te odredbe. Taj veto može trajati pet godina, ali se rezerve mogu obnoviti na razdoblja jednakog trajanja. Najkasnije tri mjeseca prije isteka tog roka moraju obavijestiti glavnog tajnika Vijeća Europe da zadržavaju, mijenjaju ili povlače svoju rezervu. Ako države stave rezervu u skladu s člankom 78, stavcima 2 i 3, dužne su prije obnove ili na zahtjev dostaviti objašnjenje o osnovama koje opravdavaju njezino produženje.