Sve je počelo još 90-ih, kada je u tankoćutnoj zemlji Kanadi zabranjena uporaba riječi “squaw” u značenju indijanske žene jer je taj izraz navodno vulgaran, diskriminatoran i rasistički. Bila je to jedna od ranih pobjeda koncepta političke korektnosti, svjetonazora koji se trudio biti maksimalno uviđavan prema bilo kojoj manjinskoj poziciji.

U središtu alegorijske priče najnovijeg filma meksičkog redatelja Guillerma del Tora “Oblik vode”, nagrađenog četirima Oscarima, neobična je i nestvarna ljubav gluhonijeme spremačice zaposlene u znanstvenom laboratoriju tijekom hladnog rata i neobičnog vodenog bića, polučovjeka i poluvodozemca. Oboje simboliziraju ranjive manjinske skupine, osobe s hendikepom i one neobične biologije koje, kako nam sugerira filmska naracija, zaslužuju našu sućut i prihvaćanje.

Upravo taj film na najbolji način predstavlja političku filozofiju nove tankoćutnosti. Posrijedi je najnovije izdanje političke korektnosti čiji se normativni ekvivalent nalazi u Istanbulskoj konvenciji sazdanoj na konceptu tzv. rodne ideologije oko koje se i u Hrvatskoj trenutno vodi iscrpljujuća rovovska bitka između dvaju suprotstavljenih tabora.

Iako su jezikoslovci dokazali kako se iza riječi “squaw” ne skriva nikakvo ginekološko značenje vulgarnoga tipa, u Kanadi i Sjedinjenim Državama mnogi su toponimi promijenjeni kako ne bi vrijeđali Indijance i javni moral. Amerikanci su veliki puritanci, tako da ne bi nikoga začudilo da su odlučili maknuti takve nazive ponajprije zbog potonjih razloga. Tko bi uopće išao pecati na Squaw Lake nakon što se informirao o semantičkoj naravi tog hidronima?

Na drugom kraju svijeta, u slobodoljubivoj Njemačkoj, mogla se ovih dana čuti rasprava o temi je li došlo vrijeme da se u skladu sa spolnom i rodnom ravnopravnošću iz teksta državne himne izbrišu pojmovi poput “bratski” (brüderlich) i “otadžbina” (Vaterland) koji mirišu na mušku dominaciju i zamijene spolno neutralnim izrazima prema uzoru na Kanadu i Austriju. Taj prijedlog iznijela je njemačka povjerenica za ravnopravnost Kristin Rose-Möhring uoči Dana žena u svome pismu upućenom Ministarstvu obitelji predlažući da se “Vaterland” zamijeni s rječju “Heimatland” (domovina), a izraz “bratski sa srcem i rukom” (brüderlich mit Herz und Hand) zamijeni s “hrabro sa srcem i rukom” (couragiert mit Herz und Hand).

Neobičan je put njemačke državne himne “Deutschlandlied” od nevinog hrvatskog pučkog napjeva iz Međimurja “Stal se jesem v jutro rano”, koji je austrijski skladatelj Joseph Haydn iskoristio 1797. kao predložak za stvaranje austrijske himne “Gott erhalte Franz den Kaiser”, u našim krajevima poznate i kao “Carevice”, napisane u čast hrvatskom, slavonskom i dalmatinskom kralju, zadarskom vojvodi i istarskom markgrofu Franji II. Mladi Haydn odrastao je među (gradišćanskim) Hrvatima u donjoaustrijskom mjestu Rohrau (Trstnik), a prema nekim teorijama (poput one uglednog britanskog muzikologa Williama Henryja Hadowa iznesene u knjizi “A Croatian Composer: Notes Toward the Study of Joseph Haydn”, London 1897.) bio je i sam podrijetlom Hrvat. Himna je poživjela i nakon raspada Austro-Ugarske, nakon što ju je Republika Austrija odbacila, a njezinu melodiju preuzela Weimarska Njemačka dajući joj novo tekstualno ruho čiji su uvodni stihovi “Deutschland, Deutschland über alles” poslije postali jednim od najomraženijih simbola Trećeg Reicha. Upravo zbog toga će poslijeratna Savezna Republika Njemačka izbrisati prvu i drugu kiticu svoje himne, a zadržati treću, koja počinje miroljubivim stihovima: “Einigkeit und Recht und Freiheit”. Sada je na red došao novi redizajn te izbacivanje svega onoga što miriše na patrijarhalno i zaostalo. U medijima su se već mogli pročitati naslovi koji kažu kako je došlo vrijeme da Njemačka dobije “rodno neutralnu himnu” (geschlechtsneutrale Nationalhymne). Spominjanje braće i očeva u tekstu himne koju je njemački pjesnik August Heinrich Hoffmann von Fallersleben napisao daleke 1841. postalo je u današnjoj Njemačkoj krajnje sumnjivo i uvredljivo. A gdje su tu sestre, majke, bake, tetke i strine, a o interseksualnim osobama (treći rod) da i ne govorimo? Kako je tek Conchiti Wurst i njezinim bradatim kolegicama u Njemačkoj kada slušaju mačističku himnu “Einigkeit und Recht und Freiheit”? Promjena teksta njemačke himne logičan je nastavak političke volje izražene u zakonu kojim je lani legaliziran treći rod.

Još ćemo vidjeti u kom će smjeru ići ovaj “rodni Gleichschaltung”, posebno s obzirom na činjenicu da on uvelike nadilazi granice Njemačke, što znači da će ova pitanja uskoro postati agendom kojom će se i Hrvati morati pozabaviti idućih mjeseci i godina. Čini se da bi od promicanja “rodno neutralne himne” (zapravo, prostačke mizandrije isfrustriranih rodnih feministica koje u svom okruženju ne mogu podnijeti ništa što ima muški predznak) politički najviše mogli profitirati ultradesničari iz sve popularnije stranke Alternative für Deutchland. Iz njezinih redova moglo se čuti ovih dana da bi onda trebalo promijeniti i pojam “Muttersprache” (materinski jezik) zbog njegove “rodne neispravnosti”. Čišćenju neotesanog njemačkog jezika po ukusu “rodnih purista” ne bi onda bilo kraja, a huncuti već sastavljaju popise potencijalno nepoćudnih riječi kao što su “Mutter Natur” (majka priroda), “Mutteboden” (humus) ili “Mutterkonzern” (matična tvrtka). Njemačka povjerenica za ravnopravnost iskoristila je višetjednu tišinu u kojoj se tegobno porađala nova koalicija između demokršćana (CDU/ CSU) i socijaldemokrata (SPD). U Italiji parlamentarni izbori ni jednoj stranci nisu donijeli prednost, a jedna od sudionica poslijeizbornog kaosa u toj zemlji je i stranka Fratelli d'Italia (FdI), koja je dobila ime prema mačističkom prvom stihu talijanske himne. Siroti Talijani i ne znaju što i njih uskoro očekuje kada i ih sustigne doktrina tzv. rodnog feminizma.