Objavljeno 9. ožujka, 2018.
Tisuće osoba s invaliditetom još uvijek prisilno živi u zatvorenim institucijama
Osoba koja u Hrvatskoj oboli i dobije dijagnozu iz područja mentalnog zdravlja, ako nema obitelji koja će joj pružiti podršku završit će u domu, ili na psihijatrijskom odjelu.
Tisuće osoba s invaliditetom još uvijek prisilno žive u izoliranim, zatvorenim institucijama ili udomiteljskim obiteljima, u dehumaniziranim uvjetima, bez prava na privatnost i osobne izbore, činjenica je to na koju je ovih dana upozorila pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak, nakon što se u javnosti na glas počelo govoriti o krahu ideje o deinstitucionalizaciji, odnosno premještenju osoba s posebnim potrebama iz domova u stanove. Slonjšak napominje i kako uz tisuću ljudi koji danas, zahvaljujući deinstitucionalizaciji, istina, žive izvan domova, ima još 12.000 onih koji su ostali u domovima i udomiteljskim obiteljima.
- Društva koja poštuju ljudska prava nemaju dvojbe oko toga da su domovi dehumanizirani, da je institucija loša i da podrška treba biti osigurana izvan ograde institucije. Da bi se osobe s invaliditetom zadržale u zajednici i vratile u zajednicu, trebalo je raditi istovremeno na više područja i razina: zatvoriti domove socijalne skrbi i pretvoriti ih u centre za usluge u zajednici; razviti nove usluge podrške u zajednici u svim sustavima kao prevenciju smještaja; osigurati stanove za korisnike; educirati radnike za rad u izvaninstitucijskim oblicima skrbi; zbrinuti one radnike koji ne žele raditi nove poslove na novi način. Ono što smo mi u Hrvatskoj učinili nije bilo dovoljno - ističe pravobraniteljica Slonjšak.
Isti broj domova
Od početka procesa deinstitucionalizacije 1997. godine, doznajemo u Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, deinstitucionalizirano je ukupno 997 osoba s invaliditetom. Do 2013. godine deinstitucionalizirano je 308, a u razdoblju od 2013. do danas 689 osoba s invaliditetom. U trenutku početka intenziviranog procesa deinstitucionalizacije 2013. godine, navode u Ministarstvu, ukupan broj domova, udruga, vjerskih zajednica i drugih pravnih osoba koje pružaju uslugu smještaja za djecu s teškoćama u razvoju i odrasle osobe s invaliditetom (tjelesnim, intelektualnim osjetilnim i mentalnim oštećenjima), u Hrvatskoj je bilo 90, od čega je 30 domova za djecu s teškoćama u razvoju i odrasle osobe s tjelesnim, intelektualnim i osjetilnim oštećenjima (26 domova kojima je osnivač RH i četiri doma drugih osnivača), 29 domova za odrasle osobe s mentalnim oštećenjima, tj. psihički bolesne odrasle osobe (18 domova kojima je osnivač RH i 11 domova drugih osnivača), 23 obiteljska doma i osam drugih pravnih osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi bez osnivanja doma.
Prema podacima dobivenim od domova, udruga, vjerskih zajednica i drugih pravnih osoba koje pružaju uslugu smještaja, u 2013. godini ukupan broj korisnika na stalnom ili tjednom smještaju iznosio je 6757, od čega je 3976 osoba s mentalnim oštećenjima (psihički bolesne odrasle osobe), a 2781 osoba su djeca s teškoćama u razvoju i odrasle osobe s tjelesnim, osjetilnim ili intelektualnim oštećenjima, od čega je 600 djece s teškoćama u razvoju i 2181 odrasla osoba s tjelesnim, intelektualnim ili osjetilnim oštećenjima.
- I danas je zadržan isti broj domova, ali je broj korisnika na smještaju u domovima smanjen intenziviranjem procesa deinstitucionalizacije - pojašnjavaju u Ministarstvu.
Nema resocijalizacije
Siniša Bosanac, iz inicijative Pomozimo djeci s invaliditetom, koji su zbog borbe protiv diskriminacije djece s invaliditetom dobili nagradu Ponos Hrvatske, kaže kako na ovaj problem upozorava od jeseni 2015. godine.
- Deinstitucionalizacija je nužnost u današnjem društvu, jer sve osobe zaslužuju živjeti u zajednici. Međutim, način na koji ju je resorno Ministarstvo provodilo pokazuje svu pogrešnost i nakaradnost tog sustava. Kao prvo, nije bilo dnevnih boravaka, organiziranog slobodnog vremena, ali i postupne resocijalizacije za osobe koje su bile dugo godina socijalno isključene i koje se nije moglo tek tako iz institucije staviti u stan bez prethodne pripreme, individualnog programa, itd. - upozorava Bosanac koji smatra da je cijeli proces doživio kolaps jer je, kaže, vođen nasilno, a ne sustavno. “Za to najveću odgovornost snosi vlada Zorana Milanovića, međutim i ova današnja snosi dio odgovornosti, jer nije napravila novi plan, prije svega sprječavanja institucionalizacije, a onda i deinstitucionalizacije”, zaključuje Bosanac.
Na kraju, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom postavlja pitanje: "Proces deinstitucionalizacije počeo je prije 20 godina, konvencijska obveza preuzeta je prije deset godina, nacionalni dokumenti doneseni su prije osam godina. Koliko još godina, ili desetljeća, osobe s invaliditetom moraju čekati na ostvarivanje svojih temeljnih ljudskih prava?".
Maja MUŠKIĆ
NOVAC IZ EUROPSKIH FONDOVA
U svrhu provedbe procesa deinstitucionalizacije na natječaju “Podrška daljnjem procesu deinstitucionalizacije i transformacije domova socijalne skrbi za osobe s invaliditetom - faza 1”, iz Europskog socijalnog fonda do danas je odobreno ukupno 33.436.129,84 kuna. Prijavljena su još dva projekta, a u pripremi je još pet projekata domova. Na natječaju “Unaprjeđivanje infrastrukture centara za socijalnu skrb kao podrška procesu deinstitucionalizacije - faza 1” iz Europskog fonda za regionalni razvoj odobreno je ukupno šest projekta u iznosu od 27.033.149,46 kuna, predana je projektna prijava za šest ustanova, a u pripremi su projekti za još devet ustanova. Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku i nadalje će poduzimati korake u svrhu unapređivanja ovog procesa poštujući prava osoba s invaliditetom i unapređujući kvalitetu skrbi o osobama s invaliditetom kroz sve usluge sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi, navode u resornom Ministarstvu.
Anka Slonjšak
pravobraniteljica za osobe s invaliditetom
JOŠ NIJE UČINJENO DOVOLJNO
“Transformirali smo svega nekoliko ustanova i to djelomice. Iskorištenost EU fondova u svrhu deinstitucionalizacije je minimalna, a zbog navodne zabrane zapošljavanja nismo osigurali dovoljno radnika u podršci. Zbog otpora zaposlenika imamo ono čemu smo svjedočili u nekadašnjem Domu Osijek, danas Centru za pružanje usluga u zajednici Ja kao i Ti – sudske sporove, međusobno nepovjerenje i sukobe među radnicima. U Osijeku su se s tim morali nositi sami zaposlenici i ravnatelj ustanove, a Ministarstvo, kao osnivač ustanove i tijelo koje ima odgovornost, od početka procesa deinstitucionalizacije, nije poduzimalo dovoljno da bi se problem riješio", upozorava pravobraniteljica Anka Slonjšak.
997
osoba s invaliditetom je deinstitucionalizirano od početka procesa deinstitucionalizacije 1997. godine