Zabrana pjesama o ljubavi (jer potiču seksualne osjećaje) i majci (uz objašnjenje da je majka svetinja i ne smije se spominjati u pjesmi) u Turskoj nije nikoga iznenadila. Ta zemlja, otkada je u njoj svu vlast prigrabio Recep Tayyip Erdogan, sve više tone u diktaturu orijentalnog tipa.

Moć tamošnje cenzure nadaleko nadilazi turske granice, na udaru su se našli brojni sadržaji koji se nalaze na internetu, a nedavno je Sarajevo pod pritiskom iz Ankare povuklo odluku da turskog književnog nobelovca Orhana Pamuka proglasi počasnim građaninom te je tim odlikovanjem počastio bivšeg jugoslavenskog i hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića. Njegovo protivljenje masovnim uhićenjima intelektualaca uzrujalo je turske vlasti. U raspravu se uključilo i 38 nobelovaca iz cijelog svijeta koji su ovih dana Erdoganu uputili otvoreno pismo u kojem naglašavaju da Turska ne može tvrditi da je dio slobodnog svijeta dok ne oslobodi zatočene pisce i ne vrati se vladavini zakona.

Među zabranjenim pjesmama je i narodna pjesma koja se pjeva u svatovima sa stihovima: “Svaku večer votka, rakija i vino, što više pijete, postajete luđi i tužniji.” Takvo što više se neće moći čuti ni vidjeti u programu državne radiotelevizije TRT uz obrazloženje da je ta pjesma “nemoralna” i “neprimjerena”. Na popisu zabranjenih pjesama, koji podsjeća na vatikanski Index librorum prohibitorum i cenzuru u komunističkoj Jugoslaviji (primjerice, tko je pjevao nedužne pjesme poput “Vile Velebita”, “Ustani bane” i “Marjane, Marjane…” s dodatkom “ime Isusovo”, taj bi redovito završavao u zatvoru), našle su se 202 pjesma među kojima je i 66 kurdskih koje su označene kao “političke”. U Turskoj nema više teorije da bi netko mogao u javnosti nekažnjeno zapjevati neku od popularnih ljubavnih pjesama kao što su “Rana na srcu”, “Zagrli me” i “Zbogom, majko”.

Cenzuru je na svojoj koži iskusila kurdska pjevačica Rojda Aykoç, koja je 2010. uhićena jer je u Dijarbakiru pjevala kurdsku narodnu pjesmu “Heval Kamuran” te je u političkom procesu prema odredbama protuterorističkog zakona osuđena na godinu i osam mjeseci zatvora. Režimsko pravosuđe koje u Turskoj funkcionira u skladu sa starom otomanskom tradicijom “kadija te tuži, kadija te sudi” tu je pjesmu okarakteriziralo kao “terorističku promidžbu”. U najnovijem valu zabrana Rojda više neće moći izvoditi ni pjesme “Dilan, Sal cu” (“Prošla je godina dana”) i “Lawe Min” (“Moj sin”) jer se više ne sviđaju Erdoganovu režimu.

Inače, cenzuriranje pojedinih pjesama popularne glazbe čak i u nekim zapadnim zemljama nije rijetkost. Primjerice, u Kanadi se 1985. pod udarom pokuda našla pjesma “Money for Nothing” skupine Dire Straits zbog uvredljivog izričaja “faggot” (pogrdna riječ za homoseksualce), a nadležno regulatorno tijelo CBSC dalo je preporuku radijskim postajama da ne moraju emitirati tu pjesmu ako je smatraju spornom. U Velikoj Britaniji tijekom Drugog svjetskog rata bilo je zabranjeno radijsko izvođenje pjesme “I'll Be Home for Christmas” jer je potkopavala moral vojnika poslanih na bojišnicu. U jednom trenutku postala je sporna i pjesma “Mack the Knife” iz opere “Opera za tri groša” Kurta Weilla i Bertolta Brechta zbog svog teksta. Na udaru se 1977. našla i pjesma rugalica te pankerska himna “God Save the Queen” Sex Pistolsa, no taj je singl unatoč zabrani idućih dana dosegnuo drugo mjesto ljestvice najpopularnijih pjesama.

Velika Britanija kao što je poznato nije Turska (iako mjesto ministra vanjskih poslova obnaša praunuk bivšeg ministra policije u vladi velikog vezira Damata Ferid-paše!), ali je pjesma “Relax” skupine Frankie Goes to Hollywood zbog svog eksplicitnog teksta u kome se između ostalog spominje i oralni seks u više navrata cenzurirana. Zabrana je urodila protuučinkom, ta se pjesma ubrzo popela na vrh ljestvice najpopularnijih. Na popisu zabranjivanih pjesama u Britaniji je i jedna od najsimpatičnijih sekularnih božićnih pjesama “Fairytale of New York” skupine Pogues zbog riječi “faggot” i “slut” (“kurva”) te pjesma “Ding-Dong! The Witch is Dead” iz filma “Čarobnjak iz Oza” koja je 2013. doživjela nevjerojatnu popularnost nakon objavljivanja vijesti o smrti bivše premijerke Margaret Thatcher. Kao što možemo vidjeti, osim autoritarne, postoji i cenzura u ime demokracije. Pod njezinim udarom mogao bi se naći i Marko Perković Thompson čiji uvodni ZDS! u ratnoj budnici “Čavoglave”, prema preporuci Kusićeva povjerenstva, ne zadovoljava standard zabrane govora mržnje.