VINKOVCI

Nikola Bura iz Vinkovaca jedan je od najuspješnijih proizvođača šećerne repe u Slavoniji i redovito je među dobitnicima Zlatne repe, koju dodjeljuje najboljim prozvođačima šećerne repe Viro tvornica šećera, u čijem je sastavu i županjska Sladorana. Tri je puta osvojio Zlatnu repu – 2011., 2013., a za 2017. upravo ju je primio u kategoriji proizvođača od 20 do 30 hektara. A kada netko u sedam godina tri puta osvoji zlatno odličje, potvrda je to kako se radi o vrhunskom poljodjelcu. On je treća generacija obitelji Bura koja se bavi proizvodnjom šećerne repe.

- Moj djed je sijao repu, moj otac ga je naslijedio, a sada i ja imam repu na 30-ak hekatara. Imam dva sina, sada završavaju srednju Poljoprivrednu školu i nadam se da će studirati nešto u vezi s poljoprivredom i da će nastaviti obiteljsku tradiciju. Od malih nogu pokazuju zanimanje za ratarstvo, pomažu u polju, ali vidjet ćemo hoće li ih ta ljubav i dalje držati. I ja sam još kao dječak pomagao djedu i ocu pa mi je bilo logično da, kada stasam, i sam nastavim to što su djed i otac radili. Za repu su uvijek govorili da je kraljica ratarskih kultura. Ima puno posla oko repe, ali danas postoji mehanizacija pa je lakše, iako i sada treba okopavati repu. Prije su ljudi sadili manje površine i puno toga se radilo ručno pa se sjećam kako sam vilama tovario repu na prikolicu, a danas se to radi utovarivačima. Pod repom imam 30-ak hektara i svake godine tako, od 25 do 30 hektara – kaže 43-godišnji Nikola Bura, koji obrađuje ukupno 120 hektara, jer sije i soju, kukuruz, uljanu repicu i pšenicu zbog plodoreda. Dodaje kako su prošla godina i 2016. bile jako dobre za šećernu repu unatoč suši prije dvije godine.

- Od države redovito dobivam poticaje, i za 2016. je bilo 2000 kuna po hektaru, a za ovu godinu su ih smanjili na 1300 kuna. Otkupna cijena repe prošle je godine bila 270 kuna po toni, a ove će godine biti 230 kuna, ali u Sladorani Županja, s kojom imam ugovor o proizvodnji i koja mi otkupi svu repu, kažu da će nam, ako cijena šećera bude rasla, isplatiti razliku. Sa Sladoranom surađujem već 15 ili 16 godina i zadovoljan sam jer redovito isplaćuju preuzeto, njihovi stručnjaci stalno su na terenu, savjetuju nas i organiziraju predavanja. Uz Sladoranu imam sigurnost jer znam da će mi platiti sav trud preko godine i neće, kao kod drugih kultura, poput pšenice, biti gubitaka zbog nerazumljivo niske otkupne cijene – kaže Nikola Bura.

Dodaje da je zadovoljan prinosom, koji je iz godine u godinu iznad prosjeka, oko 9 tona po hektaru uz digestiju 16. Najmanje je imao 2011., samo 8 tona po hektaru, a sve godine nakon toga 9 tona, i to ga uvrštava među najbolje slavonske proizvođače šećerne repe.

- Kada proizvodiš repu, svaki dan trebaš biti na njivi i živjeti s repom. Već nakon vađenja slatkog korijena počinje priprema za sjetvu. Od 2012. pojačali smo proizvodnju repe i zadovoljni smo prinosom. Već se pripremamo za sjetvu, ali zbog vremenskih prilika, snijega, hladnoće i pretjerane vlažnosti zemlje, neće početi 15. ožujka kao inače, nego kasnije, oko 1. travnja. Ne mora značiti da će zbog kasnije sjetve urod biti slabiji, jer sjećam se da smo 2013. posijali repu 15. travnja i urod je bio jako dobar, dobili smo na hektaru 9 tona. Dok je zemlja ovako mekana, ne može se u njivu. Valja čekati da se prosuši jer kada bismo u takvu zemlju stavili sjeme, u kolovozu, za ljetnih vrućina, zemlja bi popucala i ne bismo imali bogzna kakav urod – savjetuje iskusni proizvođač šećerne repe Nikola Bura.