Regija
DR. SC. TRPIMIR GOLUŽA, PREDSJEDNIK HLK:

Objavili smo knjigu o vukovarskoj bolnici da laž ne postane istina
Objavljeno 8. ožujka, 2018.

VIROVITICA

Ovo je vjerojatno najbolja knjiga koja je napisana o Domovinskom ratu i koja na znanstveni način prikazuje ne samo ono što se događalo u Vukovaru devedesetih godina, nego zapravo objašnjava cijeli povijesni kontekst raspada Jugoslavije i složenost hrvatsko-srpskih odnosa. Ona jednostavno objašnjava zašto je ono što se dogodilo u Vukovaru i Hrvatskoj devedesetih godina samo logičan nastavak onoga što se događalo u povijesti - rekao je prošloga tjedna na skupu liječnika u Virovitici predsjednik Hrvatske liječničke komore dr. sc. Trpimir Goluža.

Pomogli svakome

Komora je, naime, u suradnji s Hrvatskim institutom za povijest, dvojezično (na hrvatskome i na engleskome jeziku), objavila knjigu pod nazivom “Vukovarska bolnica svjetionik u olujama hrvatskoga istoka”, autora dr. sc. Ive Lučića, s Hrvatskog instituta za povijest. Pisanje i objavljivanje knjiga nije glavni posao HLK, ali predsjednik Goluža podsjetio je da Komora propagira i u djelo provodi pet društvenih vrijednosti, a to su rad, znanje, poštenje, odgovornost i domoljublje. Upravo zato liječnici su posebno ponosni na objavljivanje toga djela.

Knjiga sadržajem seže još u 1848. godinu, kad su nastali začeci hrvatsko-srpskih sukoba i objašnjava što se događalo, kako se mijenjala struktura stanovništva na istoku Hrvatske, zašto je došlo do rata i slično.

– Ona nas uči da su ljubav i dobrota jače od svake mržnje i zla. Ona pokazuje da čovjek može ostati čovjek i kad je stjeran u kut i kad misli da nema izlaza, i da može biti mnogo bolji nego što je i mislio da će biti.

Dr. Goluža istaknuo je da je četrdeset i troje kolega koji su bili u Vukovaru 91. godine do okupacije grada najveća vrijednost Hrvatske liječničke komore, jer su pružali zdravstvenu pomoć svim ljudima, neovisno o dobi, spolu, nacionalnosti, i oni su u povodu 25. godišnjice stradanja Vukovara dobili medalje časti, najveće priznanje HLK. U vukovarskoj bolnici prije rata radilo je 960 ljudi, kad je počela agresija ostalo je njih 260, a kad ih je Šljivančanin 19. studenoga sve postrojio i rekao im neka odluče hoće li ići u Srbiju, ili će ostati u Hrvatskoj i ići prema Vinkovcima i Zagrebu, onda je samo 120 ljudi ostalo na hrvatskoj strani. Tih 120 ljudi zapravo je i držalo vukovarsku bolnicu.

U knjizi “Vukovarska bolnica svjetionik u povijesnim olujama hrvatskog istoka”, autor Ivo Lučić skupio je svjedočanstva vukovarskih liječnika i pacijenata koji su tijekom 86 dana opsade grada živjeli i radili u nezamislivim uvjetima.

Ranjeno dijete

Prema riječima predsjednika HLK, povod za pisanje knjige bila je sudbina šestomjesečne djevojčice koja je ranjena u skloništu u predgrađu Vukovara na dan opsade, 17. studenoga. Od tisuća granata koje su padale na grad, jedna je pala kod skloništa, ubila jedno četverogodišnje dijete, ranila djevojčicu i još dvoje ljudi u skloništu. Majka je dijete donijela do bolnice i predala ga medicinskoj sestri. Bolnica postaje ruševina, svi djelatnici stjerani su u podrum i tamo operiraju na hodniku. Dolazi tako teško ranjeno dijete da je mala vjerojatnost da bi ga i u mirnodopskim uvjetima spasili. Gradom hodaju kolone četnika noseći crne zastave s mrtvačkim glavama i pjevaju “Bit će mesa…”. Svi u bolnici znaju da je pitanje dana ili sata kada će grad pasti, ali oni idu spasiti dijete. Na hodniku je djevojčicu operirao dr. Tomislav Vlahović koji je došao iz zagrebačke bolnice u Klaićevoj u Vukovar kao dragovoljac, anesteziju radi dr. Stanko Kušt, također dragovoljac iz Klaićeve, a asistira poznati ratni kirurg dr. Juraj Njavro. Tijekom operacije dr. Kušt zagrijava prostor fenom da se dijete ne bi prehladilo. Prima četiri transfuzije krvi od zaposlenika bolnice i spašavaju dijete. Sljedećeg dana Vukovar pada, a dr. Aleksijeviću prilazi pukovnik jugovojske i kaže mu neka izabere četiri najteža ranjenika. “Ja ti garantiram da ćemo ih prevesti u Sremsku Mitrovicu i onda helikopterom na VMA i da ćemo ih lečiti.” Dr. Aleksijević među četiri ranjenika izabire i to dijete. Ono u pratnji roditelja odlazi do Sremske Mitrovice, zatim i u Beograd. Iste večeri to je dijete prikazano u središnjem dnevniku beogradske televizije, bez poveza, kako bi se vidjelo teško ranjavanje i ožiljak obavljene operacije uz besramni lažni komentar: “Ovo je dokaz ustaških zločina nad srpskom decom”.

– Preminuli su i Vlahović, i Kušt, i Njavro, svi od malignih bolesti u dobi kad su još najmanje 15 godina mogli živjeti. No, hvala Bogu, još ima svjedoka koji su sve to mogli ispričati. Zato smo odlučili napisati i objaviti knjigu da razdvojimo istinu od laži, da ne bi za trideset godina učili kako su na Ovčari Hrvati pobili ne znam koliko Srba. I zato ćemo svake godine napisati jednu knjigu o takvim stvarima - rekao je dr. Trpimir Goluža.

Petar ŽARKOVIĆ
Pila se voda iz radijatora

U vukovarskoj bolnici liječeni su i vojnici JNA i paravojnih srpskih postrojba, a pripremani su također obroci hrane koji su nošeni i dijeljeni starim roditeljima ljudi iz Vukovara koji su otišli na drugu stranu i koji su razarali grad. Malo je onih koji znaju da su posljednjih dana zaposlenici bolnice iz radijatora ispuštali i pili vodu, jer druge nije bilo, ili da je u bolnici bila vrlo jaka peta kolona.

Dr. Aleksijević 86 dana u operacijskoj dvorani

– Dr. Zoran Aleksijević 86 dana bio je u operacijskoj dvorani i spavao tri do četiri sata dnevno u tuš-kadi. Da je bio Francuz, Englez ili Nijemac, o njemu bi bilo snimljeno osam filmova i napisano 16 knjiga, a u Hrvatskoj za njega nitko ne zna. Mi smo krivi za to. I naša djeca znaju o Vukovaru samo ono što smo im mi rekli, a rekli smo jako malo. I zato je ova knjiga važna, jer smo njome onemogućili da laž postane istina - rekao je dr. Goluža.

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana