Da je kojim slučajem Hrvoje Horvat trener u engleskoj nogometnoj Premier ligi kandidirao bi za nadimak “The cool one”. Miran i staložen. Veselin Vujović, legendarni trener, priznao je kako svom mladom kolegi na klupi NEXE-a zavidi, jer zadržava mirnoću čak i kada momčadi krene loše. A mladi 40-godišnji trener “gromova” doista ne upada u euforiju. Čak i kada dva puta “sruši” momčad velikog Veselina i kada je NEXE doveo na prag ulaska u četvrtfinale.

- Ništa još nije gotovo. Tek ćemo sve znati nakon zadnje utakmice - kaže nam i dalje mirno Horvat koji je u Našice stigao u prvom dijelu prošle sezone naslijedivši na klupi Zdenka Kordija koji je u Našicama prethodno ostavio dubok trag.

Kažu, kako je smirenost mladi Horvat naslijedio od svoga oca i dalje najpoznatijeg rukometnog Hrvoja Horvata, nekadašnjeg europskog klupskog prvaka s bjelovarskim Partizanom i olimpijskog pobjednika.

- Ja sam prirodno takav. Smatram kako samo smiren čovjek može donositi prave odluke. Nisam pristaša galame i skakanja pokraj klupe. Uostalom, utakmica se priprema tijekom tjedna, a ne na samom susretu.

Rođen je 1977. godine u Bjelovaru, u rukometnom gradu. I obiteljski pedigre usmjerio ga je prema rukometu.

- Nisam imao prijatelja u djetinjstvu koji nije trenirao rukomet. Netko mjesec dana, a netko cijeli život. Da logično da i zbog svoje obitelji ostanem u sportu. I mlađa sestra Vanja (nekad supruga Zorana Mamića nap.a), do odlaska na fakultet stomatologije igrala je rukomet, a starija sestra Jasenka bavila se plivanjem. No, njezin suprug bio je pokojni Iztok Puc, pa je i on proširio našu rukometnu obitelj.

Igrao je Hrvoje u Bjelovaru, Zagrebu, Medveščaku, njemačkom Kronau (danas Rhein Neckar Löwenu), švicarskom Stansu prije povratka u Dubravu gdje je započeo trenersku karijeru. I on je bio na prekretnici. Roditelji su za nastavak rukometne karijere imali jedan uvjet.

- Nakon gimnazije rekli su mi da mogu nastaviti igrati rukomet, ali moram gurati i fakultet. Završio sam DIF (danas Kineziološki fakultet nap.a). Možda i ta posvećenost fakultetu je razlog zašto nisam ostvario bolju rukometnu karijeru. A nije bilo lako s treninga na predavanje, na ispit prije ili poslije utakmice. Ali, što je uopće u životu danas lako.

Tako se uklopio u NEXE kao akademski klub. Velik broj bivših, ali i sadašnjih igrača NEXE-a ili studiraju ili već imaju diplomu.

- Valjda je rukomet takav sport u kojem moraš biti mudar. Ne jamči on neku veliku sigurnost pa moraš razmišljati i o školovanju. Mislim da s fakultetom čovjek dobije širi spektar i poglede, a uz to ako imaš diplomu daje to ipak određenu sigurnost da se čovjek može mirno posvetiti rukometu.

Kada je u jesen 2016. dolazio u Našice glavni mu je problem bio kako će uskladiti sve s obitelji. Supruga odvjetnica, imaju kćerku od sedam godina i sina od 3,5 godine.

- Dosta sam naravno razgovarao sa suprugom prije negoli sam preuzeo NEXE. Ljudi u klubu imaju dosta razumijevanja, koristim svaki trenutak za odlazak u Zagreb, a i oni često dolaze u Našice. Dosta provedem vremena u automobilu, ali kao što sam rekao, ništa u životu nije lako ako se želi.

Vodio je kadetsku i juniorsku reprezentaciju Hrvatske. Zimus je bio član stožera seniorske reprezentacije Hrvatske na Europskom prvenstvu.

- Golemo iskustvo i jako važno za moju trenersku karijeru je to što sam bio i Červarova desna ruka. Mislim da mi je u to vrijeme jako mnogo pomogao. Naravno, nije završilo kako smo htjeli, i svi se skupa, pa tako i ja, preispitujemo jesmo li negdje pogriješili.

Ipak, koliko god imao u Červaru pomoć nema samo jednoga trenerskog uzora. Odnosno, ima jednoga.

- Moj rukometni i životni uzor je moj otac. S njim pričam svakodnevno i o rukometu i općenito o životu. A što se tiče načina igre, mislim kako je najbolji trener onaj koji je najbolji lopov, koji će od svih vrhunskih ponešto uzeti i uspješno ugraditi u svoje vizije.

Sviđa mu se boravak u Našicama.

- Mentalitet ljudi blizak je tamo gdje sam odrastao. Svaki dio Hrvatske ima svoje posebnosti, pa tako i Slavonija. Lijepo mi je ovdje, a što mi je jako drago, i supruga i djeca rado dolaze u Našice.

Ako NEXE odvede u četvrtfinale EHF Kupa to sigurno neće ispuniti njegove trenerske ambije.

- Klub je pred mene stavio ambicije koje trebam ispuniti. Imamo mladu momčad i moja osobna trenerska ambicija je da svakog igrača učinim boljim. NEXE nije klub koji može zadržati igrače, ali je svakako odličan “izlog” i odskočna daska. Meni bi osobno bilo drago da igrač koji ode u veliki klub spomene kako sam i ja dio sebe u to ugradio. Naravno, kao trener imam najviše moguće ambicije. Radim dosta na sebi, svaka utakmica i svaki trening je prilika za učenje. Treba iskoristiti svaki dan. I onda put do vrha nije nemoguć - zaključio je trener NEXE-a.