Ekonomija
CERTIFIKATOM “DUNAV SOJA” LAKŠE DO EU KUPACA

Zapadna Europa gladna je ekosoje
Objavljeno 7. ožujka, 2018.
Najveći kupci ekološke soje - Dunav Soje - su tvrtke iz Austrije, Njemačke, Švicarske, Belgije...

Ovo zimsko doba idealno je za odmor, no i za “sređivanje dojmova”, svojevrsno stavljanje točke na 2017. godinu, kao i za pripremu za iduću sezonu na poljima. S tim na umu, tvrtka Seges iz Županje organizirala je “zimsko predavanje” o jednom od svojih najjačih aduta - Dunav Soji i REWE Group kao pokro viteljima. Iza te složenice krije se već više od pet godina prisutna organizacija za certificiranje soje, koja potvrđuje da je soja proizvedena u Europi, u Podunavlju, uz poduzete “zelene mjere” očuvanja okoliša i dobre poljoprivredne prakse, uz fer odnos prema proizvođačima, te da nije genetski modificirana (tzv. GM).

O međunarodnoj udruzi Dunav Soja sa sjedištem u Beču (Austrija), povijesti udruge te idejama o samodostatnosti Europske unije u proizvodnji bjelančevina biljnog podrijetla okupljenim proizvođačima govorila je Marjana Vasiljević iz Regionalnog centra u Novom Sadu. Prenijela je također iskustva iz Austrije, Srbije i okolnih zemalja koje pokriva regionalni centar te prikazala brojne radionice za proizvođače koje taj centar organizira posljednjih nekoliko godina. Na tim primjerima proizvođači mogu zorno vidjeti sve tehnologije i novitete proizvodnje soje, kako na konvencionalan tako i na ekološki način. Navela je broj od više od desetaka otkupljivača, od kojih su neki veliki trgovački lanci koji posluju i u Hrvatskoj, a koji su članovi Dunav Soje i svojim poslovanjem utječu na potražnju za tako proizvedenom i certificiranom sojom.

Premije za kvalitetu

Direktor tvrtke Seges, Miroslav Jurić, također se osvrnuo na povijest Dunav Soje s gledišta svoje tvrtke, napomenuvši da je Seges prva tvrtka u Hrvatskoj koja se uključila u europsku organizaciju Dunav Soja, te da samim tim početci nisu bili lagani, no da certifikacija i promet prema članicama odnosno kupcima Dunav Soje raste iz godine u godinu, pa je u skladu s tim Seges ulagao u prijamne i skladišne kapacitete, a u planu su i proširenja u preradbena postrojenja. Istaknuo je i prednosti zajedničkog rada tvrtke i kooperanata, ne samo zbog ovakve obuke proizvođača ne go i zbog fer odnosa. “Isplati se nama dati premiju jer smo sigurni u kvalitetu soje i sljedećih godina”, naglasio je Jurić, a tvrtki to ne bi bilo moguće da nije članica Dunav Soje, gdje je velika razlika u odnosu prema domaćem tržištu, jer unutar Dunav Soje “plaćanja idu brzo i stabilno, što nije primjer na domaćem tržištu”. Hvale vrijedna činjenica je da tvrtka Seges kao strateškog partnera ima poznati njemački trgovački lanac REWE Group, kupci soje Dunav Soje su iz Austrije, Njemačke, Švicarske i Belgije. Na kraju svog govora Jurić je predstavio i novi smjer tvrtke, otvaranje prema ekološki certificiranoj proizvodnji soje, za kojom vlada “prava glad” na zapadnim tržištima. Sigurnost u odlučnost za uspjeh te strategije tvrtka je potvrdila zapošljavanjem djelatnice Sanje Juzbašić, koja će stajati na raspolaganju svima koji se odluče na ovakvu proizvodnju, što potvrđuje i sam moto tvrtke “Uspjeh je posljedica aktivnosti”, zaključio je Jurić.

Agroekološki uvjeti

Dr. Aleksandra Sudarić, s Poljoprivrednog Instituta Osijek, okupljenima je predstavila problematiku oplemenjivanja so je. Istakla je izvrsne rezultate institutskih i drugih domaćih oplemenjivača u stvaranju sorti na našim prostorima, koje su itekako prikladne za uzgoj na agroekološkom prostoru svog stvaranja. Dala je i kratki pregled GMO tehnologije tzv. roundup ready GM soje, koju su “kreirali u laboratorijama a bez uzimanja u obzir osnovnih prirodnih zakonitosti u poljskoj proizvodnji”. Naime, ideja iza kreacije takve GM soje bila je “olakšati” proizvodnju soje tako da se u nju unese otpornost na glifosat, aktivnu tvar koja je tzv. totalac, dakle, herbicid koji zaustavlja rast svake biljke koja ga upije, što bi u teoriji znatno olakšalo proizvodnju soje. U praksi, kako zna svaki agronom, korovi brzo po staju otporni na jednu aktivnu tvar, pa nastaju tzv. superkorovi, koje onda teško suzbijamo i drugim aktivnim tvarima. Kao odgovor na pojavu otpornosti, kaže dalje dr. Sudarić, kreatori GM soje odgovarali su pove ćanjem upotrebe glifosata, tako da današnje količine višestruko premašuju prvotno preporuče ne količine herbicida, što i dalje ne ubija superkorove, a izaziva već i probleme u tlu i vodi te dovodi do toga da se znatno povećanje rezidua glifosata može naći i u ljudima koji žive uz polja s takvom proizvodnjom, dovodeći do povećanih zdravstvenih problema, kako pokazuju sve brojnije studije iz zemalja gdje se takva proiz vodnja dopušta. Dakle, prednost ovako kreirane GM soje više ne postoji u agrotehničkom smislu, a kao takva obično se pokazuje i sklonija raznim bo lestima, te nema veće prinose od normalne soje, jer nije krei rana u domaćim, lokalnim agroekološkim uvjetima te se ne zna nositi s našom klimom, istakla je dr. Sudarić.

Agrotehnika uzgoja

Na njezino predavanje nastavio se prof. dr. Bojan Stipešević, s Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku, govoreći o agrotehnici uzgoja soje, gdje se sve više mora voditi briga o konzervaciji vode u tlu novim (za nas) načinima obrade tla, pri čemu je oranje postalo “opasan sport”, jer dovodi do isušivanja tla i gubljenja rezervi ono malo vode koje donosi sve toplija i sušnija zima na našim prostorima, za što prof. Stipešević okrivljuje globalno zatopljenje, koje se lako dalo iščitati i na prikazanim meteorološkim podatcima našeg kraja. Nadalje, sve je jasnije da stabilnost prinosa ne može biti postignuta bez navodnjavanja, a koje može poslužiti i kao odličan način distribucije gnojiva (tzv. fer tirigacija), kojom bi se onda postigla dodatna korist za biljku, okoliš, no i za naš novčanik, jer se manja doza gnojiva dana biljci u pravo vrijeme više isplati. Glede zaštite od korova, prof. Stipešević ističe i “zaboravljene” agrotehničke mjere kao što su plodored i kultivacija te iznosi činjenicu da “totalac ubija simbiozu”, jer s višestrukim povećanjem koncentracije glifosata u proizvodnji GM soje, pa još u uskom plodoredu, dolazi do smanjenja preživljavanja simbiotskih bakterija u tlu, bez kojih se soja ne može domoći dušika iz zraka, nego je to onda na nama i gnojidbi, da nadoknadimo soji potreban du šik, s oko “dvije vreće uree”, koju soja može dobiti iz simbiotskog odnosa sa svojim kvržičnim bakterijama. To svakako poskupljuje proizvodnju i nepovoljno utječe na okoliš, jer većina dušika iz gnojiva često “protrči” oko korijenja a da ga biljka ne usvoji. Kao jednu od mogućnosti uzgoja soje, a vezano uz “pozitivnu stranu globalnog zato pljenja”, sve toplije i duže se zone, Stipešević je spomenuo i postrnu sjetvu soje, kao i po trebnu agrotehniku, koja se svodi na što bržu plitku obradu i sjetvu soje nakon požnjevenih ozimina, nekad uljane repice i ječma, a danas već i nakon pše nice. Takav uzgoj je moguć i s domaćim sortimentom soje, a itekako je poželjan, ne samo s aspekta dodatne proizvodnje na inače praznim poljima, nego i kao mjera konzervacije vode, borbe protiv korova i osiguravanja organske tvari u tlu, objasnio je prof. Stipešević.

Predavanje je završeno uz raspravu o izrečenom te pozivom gđe Vasiljević, voditeljice regionalnog centra Dunav Soje, da se posjete demonstracijska polja soje tijekom same sezone u pokroviteljstvu REWE Group.

Tekst: prof. dr. sc. Bojan Stipešević / Foto: Mato Ivanović

Možda ste propustili...

OSJEČKO-BARANJSKA ŽUPANIJA

Za ruralni turizam 26 potpora

NAJVEĆI PAD NOVIH IZVOZNIH NARUDŽBI

Gospodarstvo eurozone razočaralo na kraju godine