Regija
JEDINI BAN KOJEG SU DALI VINKOVCI

Prije 207 godina rođen ban Josip Šokčević
Objavljeno 7. ožujka, 2018.
Nakon Jelačićeve smrti, na prijedlog biskupa Strossmayera, car je imenovao Šokčevića za bana 19. lipnja 1860. godine

VINKOVCI - Polaganjem vijenaca u kapelici na Gradskom groblju na posljednje počivalište bana Josipa Šokčevića, danas se obilježava 207. godišnjica rođenja jedinog bana rođenog u Vinkovcima. U rodnom je gradu završio četiri razreda osnovne škole i prvi razred Gimnazije, a u listopadu 1822. kao 11-godišnjak uputio se diližansom preko Nuštra, Vukovara i Osijeka u Bečko Novo Mjesto, gdje je primljen na Vojnu akademiju koju je završio 1830.

Najbolji poznavatelj života, političkog i vojnog djelovanja bana Šokčevića, vinkovački povjesničar, mr. sc. Zlatko Virc, drži kako je brzo napredovao jer je od početka pokazivao nesvakidašnju savjesnost i sposobnost.

Što je sve napravio

- Sa svojom pukovnijom ugušio je ustanak u Veneciji, i to mu je ubrzalo napredovanje. Zbog bolesti bana Josipa Jelačića car je Šokčevića 1858. postavio za njegova zamjenika. Nakon Jelačićeve smrti i kratkog banovanja grofa Coroninija, na prijedlog biskupa Strossmayera, car je imenovao Josipa Šokčevića za bana 19. lipnja 1860. Uporedno s tom funkcijom Šokčević je bio vrhovni zemaljski kapetan, zapovijedajući general cjelokupne krajiške i redovite vojske u Hrvatskoj i Slavoniji, guverner grada Rijeke i predsjednik banskog stola u Zagrebu. On je, dakle, obnašao iste funkcije kao i ban Jelačić, osim što nije imao pod vlašću i Dalmaciju. Banovao je od 1861. do 1868. i pripadao onoj hrvatskoj političkoj strani koja je smatrala da se u ostvarenju hrvatskih prava treba oslanjati na Austriju. U svom sedmogodišnjem banovanju bio je ograničen nepovoljnim političkim okruženjem tako da se više posvetio uređenju unutrašnjih društveno-gospodarskih prilika – kaže mr. Virc, dodajući kako je njegovo značenje za Hrvatsku neprocjenjivo i da ni za jednog bana, prije i poslije njega, nije bilo toliko kvalitetnih promjena koje su utjecale na društveni, kulturni i gospodarski razvoj Hrvatske i njegova kraja te da je neosporno najistaknutija osoba u dugoj vinkovačkoj povijesti, pa nabraja za što je sve zaslužan ban Šokčević.

- Na njegov je zahtjev Hrvatskoj vraćen teritorij Vojvodine, zahvaljujući njemu održana je Prva dalmatinsko-hrvatska-slavonska izložba koja je imala veoma značajnu ulogu u razvoju i procvatu gospodarstva, otvaranju bankarskih institucija, forsiranju razvoja riječnoga brodarstva, poticao je razvoj šumarstva i svilarstva. To je vrijeme početaka zadružnog gospodarstva, šumarska struka dobila je na zamahu i primjeni. Pomogao je osnivanje Ratarsko-šumarske škole u Križevcima koja je imala važnu ulogu u razvoju poljoprivrede. Za njegova banovanja donesena je odluka o osnivanju JAZU, izglasan je Kazališni zakon značajan za financiranje hrvatske kazališne kuće, osnovan je Stol sedmorice. Doneseni su prijedlozi za osnivanje zagrebačkog Sveučilišta, Medicinskog fakulteta. Hrvatski je sabor 1861. proglasio “hrvatski jezik za savkoliki obseg Trojedne kraljevine zajedno i isključivo službeni jezik svih strukah javnoga života”, dakle službenim jezikom u javnom životu - podsjeća Zlatko Virc.

Uvijek u Gimnaziju

- A kada je Beč prihvatio savez s Mađarima i sklopio s njima nagodbu, sve je krenulo u suprotnom smjeru od Šokčevićevih uvjerenja, zatražio je 1867. razrješenje s banske časti i kao časnik je umirovljen sljedeće godine. Da nije bilo Šokčevića, ne bi bilo ni spomenika banu Jelačiću u Zagrebu. Zato mi Vinkovčani, kada dođemo na središnji zagrebački trg, možemo s pravom reći banu Jelačiću: Da nije našeg bana Šokčevića, ne bi bilo ovog tvog spomenika – dodaje Virc.

Mr. sc. Zlatko Virc u monografji o banu Šokčeviću navodi kako je kao mladi časnik, pa general, a poslije i kao zamjenik bana i ban, često dolazio u rodne Vinkovce i uvijek je, osim majke, posjećivao gimnaziju, obišao bi sve razrede i razgovarao s profesorima i učenicima osobno ih provjeravajući što su naučili. Na zgradi gimnazije postavljena je spomen-ploča u čast ovog velikana. Prvi je put kao ban posjetio Vinkovce 1860., kada su ga domoljubi srdačno dočekali iz zahvale za sve što čini za Hrvate i hrvatski jezik, pa su mu sročili i prigodnu pjesmu, a posljednji je put posjetio rodni grad dvije godine poslije, kada su mu priredili bakljadu i ples pod bakljama.

No, gradu Vinkovcima još predstoji pronaći pogodno mjesto i postaviti poprsje banu Šokčeviću, možda na središnjem trgu koji nosi njegovo ime.

Miroslav FLEGO
Iz Beča se 2002. godine zauvijek vratio u svoje Vinkovce

Zlatko Virc s ponosom spominje svibanj 2002., kada su s groblja u Beču u Vinkovce preneseni posmrtni ostaci bana Šokčevića na poticaj vinkovačkog Hrvatskog sokola. Nakon što je lijes prvo postavljen u auli vinkovačke gimnazije, koju je pohađao i kao ban više puta posjetio, gdje su mu Vinkovčani odali počast, a potom u crkvi sv. Euzebija i Poliona, gdje je svetu misu predvodio biskup Marin Srakić, kočija s lijesom bana Šokčevića u pratnji Sokolske garde u žalobnoj je povorci u dubokoj tišini kakvu Vinkovce ne pamte prošla gradom do groblja gdje je lijes položen u grobnicu uz majku Elizabetu u kapelici sv. Marije Magdalene koju je 1845. dala sagraditi.

Da nije bilo Šokčevića, ne bi bilo ni spomenika banu Jelačiću u Zagrebu

Sa svojom pukovnijom ugušio je ustanak u Veneciji, i to mu je ubrzalo napredovanje

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

27. GODIŠNJICA USTROJA 204. VUKOVARSKE BRIGADE

Mažar: Mi smo brigada s
greškom i to nas i danas prati

2

27. OBLJETNICA OSLOBOĐENJA VOJARNE

Spomen na trojicu poginulih hrvatskih branitelja Našica

3

U DOMU MAĐARA U BELOM MANASTIRU

Premijer Plenković sastao se s čelništvom DZMH-a