“PRIKAZANJE ŽIVOTA SV. LOVRINCA MUČENIKA” HVARSKOG PUČKOG KAZALIŠTA
Objavljeno 6. ožujka, 2018.
Korizma je pravo vrijeme za martirijske teme, a kada je posrijedi vrhunski starohrvatski dramski tekst kao što je “Prikazanje života sv. Lovrinca mučenika” u maestralnoj izvedbi Hvarskog pučkog kazališta, tada se dogodi idealan spoj kršćanske duhovnosti i kazališne umjetnosti, čemu su svjedočili Osječani na treću korizmenu nedjelju.
Hvaranima nije bilo teško odazvati se pozivu Udruge katoličkih intelektualaca i prevaliti dugi put praćen snijegom i ledenom kišom, te zaigrati pred oltarom osječke konkatedrale predstavu kakvu mogu samo poželjeti i kazalištarci najprofinjenijeg ukusa i običan puk.
Kada je davne 1970. legendarni Hvaranin Marin Carić režirao i dramaturški obradio starohrvatsku crkvenu dramu, bio je to avangardni iskorak, danas je to kazališni klasik i jedna od najdugovječnijih hrvatskih predstava uopće. Osobitost je Carićeva zahvata vjernost srednjovjekovnoj i pučkoj lokalnoj tradiciji i nastojanje da kazališnu umjetnost učini svima bliskom i razumljivom. Sadržaj je jednostavan. Sveti Lovro, jedan od najpoznatijih kršćanskih svetaca, zajedno sa papom Sikstom II., koji je Lovru zbog njegovih mladenačkih vrlina uvrstio u rimskog đakona, izloženi su nemilosrdnom mučenju Rimljana, ali usprkos svemu ispovijedaju svoju vjeru privlačeći sve više pogana u svoju zajednicu. Nakon mučeničke smrti pape, dolazi na red i Lovro, koji će odoljeti napastovanju i samog Belzebuba i mučeničkom smrću na lomači (na gradelama) ući u vječnu slavu. Tu su priču poduprtu jednostavnim scenskim znakovima i autentičnom kostimografijom hvarskih bratovština (Crni – Rimljani, Bili – kršćani, Crveni - đavao), uz izgovaranje didaskalija bez poteškoća razumjeli Osječani. Starohrvatska čakavica zablistala je u melodioznom hvarskom govoru.
Oduševljenje ambijentom i publikom nije krio prof. Milan Lakoš, tajnik i voditelj hvarske glumačke družine, odigravši ulogu cara Valerijana po 260. put. Predstava, kazao je Lakoš, s vremenom ne gubi na aktualnosti, igramo je diljem Hrvatske i svijeta uz oduševljenje publike i viske ocjene struke.
- Sukob dobra i zla traje i danas, a samo ustrajni pobjeđuju. Carić nije slučajno uključio u predstavu ikonografiju hvarskih bratovština - rekla je prof. Pšihistal, nositeljica organizacije.
Bratovštine su u srednjovjekovnim dalmatinskim gradovima sudjelovale u izvedbi crkvenih prikazanja i imale ključnu ulogu u kulturnom životu mjesta, uz uobičajene crkveno-karitativne aktivnosti. Bratovštine su kao najraniji oblik organiziranog djelovanja vjernika laika preteče današnjih „udruga“ i autentičan pokazatelj zajedništva vjere i kulture. U suorganizaciju ovog zahtjevnog kazališnog događaja s glumačkom družinom od 23 člana uključio se i Institut za novu evangelizaciju „Sv. Ivan Pavao II“ i dva slavonska Matičina ogranka (vinkovački i osječki), a domaćinsku dobrodošlicu pružili su Hvaranima vinkovački župnik mons. Tadija Pranjić i osječki župnik mons. Adam Bernatović, kao i fra Ivica Jagodić, gvardijan Franjevačkog samostana u Vukovaru, gdje su glumci bili smješteni. N.Vekić
Milan Lakoš
voditelj družine
Igramo je diljem Hrvatske i svijeta uz oduševljenje publike i viske ocjene struke.