Sport
ERICH KÖHLER

Nenadmašni Erich otišao iz “životnog ringa”
Objavljeno 5. ožujka, 2018.

Svoje najuspješnije razdoblje osječki boks zabilježio je šezdesetih godina 20. stoljeća, kad je plejada sjajnih Osječana nastupala prvo u dresu Mladosti, a potom i Slavonije, kao dio tog nekad poznatog sportskog društva u gradu na Dravi. Uz Nanika, Cea, Vogera, Čoka, Jovića, Kukića, Nogulicu, Premuša i druge, ljubimci osječkih ljubitelja „plemenite vještine“ bila su i braća Köhler (pisalo se tada fonetski – Keler, nap.a.) od kojih je najstariji, Hugo (rođen 1933.) svoju karijeru pretežno odboksao kao profesionalac, manje zapaženi u ringu bili su nastupi Friedricha (Fridriha) i Stipe, rođenih u prvim godinama nakon Drugog svjetskog rata ('46. odnosno '47.), dok su Edo (1938.) i Erich (Erih) godinama bili oslonac prvoligaške osječke momčadi. Edo ('38.) kao „srednjaš“ i Erich u poluteškoj kategoriji…

Potonji, rođen 1943. godine, preminuo je u subotu (3. ožujka 2018.) u Beču, gdje je živio, radio i jedno vrijeme boksao od davne 1967. godine. Štoviše, baš je Erich Köhler (na slici desno tijekom jednog od ranijih razgovora u Osijeku s Dragutinom Keržeom nap.a) po rezultatima u amaterskom ringu ostao zapamćen kao dosad najuspješniji osječki boksač uopće. Ulazio je u ring 210 puta, pobijeđen je 15 puta, deset mečeva završio neriješeno, a sve ostale borbe riješio je u svoju korist. Debitirao je u dresu Mladosti 1959. na juniorskom prvenstvu Hrvatske, godinu poslije već je bio najbolji hrvatski junior i viceprvak nekadašnje Jugoslavije, tada još FNRJ. Stariji Osječani pamte Ericha kao visokog, vižljastog i snažnog boksača, dugih ruku, kojima je skupljao u ringu bodove, ali i slao suparnike na pod. Oduševljavao je sugrađane skupljajući dragocjene bodove i u momčadskim borbama. Kao jugoslavenski reprezentativac, Erich je 1965. nastupio na Europskom prvenstvu u Njemačkoj, gdje je porazio prvaka Škotske, a onda dosta nes(p)retno izgubio od predstavnika ondašnje DR Njemačke. Da je postao prava zvijezda boksa na ovim prostorima, dokazao je i sljedeće godine na Balkanskom prvenstvu u Beogradu, gdje je dosegnuo šampionski tron svladavši u finalu Bugarina Nikolova, inače „brončanog“ s Olimpijskih igara u Tokiju (1964). Nažalost, već te, 1966. dobio je primamljivu ponudu iz Valjeva da postane član Metalca, a budući da članovi osječke uprave nisu ni pomišljali izdati ispisnicu, Köhler III. pokupio je stvari i svoju obitelj te otputovao – u Beč! Nastavio je boksati, kraće u amaterskoj konkurenciji, a onda i kao profesionalac kad je, kao poluteškaš dakako, imao 16 mečeva i izgubio tri u Italiji i jedan u Njemačkoj. Rukavice je objesio o klin 1973…

Iz austrijske metropole stigla je vijest da je preminuo u subotu ujutro, a iza njega ostale su brojne uspomene na sve što je dao osječkom boksu. Dok su mečevi održavani ne samo u krcatoj dvorani nekadašnjeg Radničkog doma (s po 2500 gledatelja!) nego i u Parku kulture i dvorištu Doma kulture, danas Perivoju kralja Tomislava odnosno Gradske knjižnice. Subotnjim Erichovim prelaskom u ona ljepša, vječna prostranstva, sada se boksačka obitelj Köhlerovih svela na samo još dvojicu: u Mađarskoj živi Friedrich, a u Austriji Edo. D. Kerže

Možda ste propustili...

SKUPINA A: URUGVAJ - SAUDIJSKA ARABIJA

Suarez pogodio za plasman u drugi krug

SKUPINA G TUNIS - ENGLESKA

Kane engleski junak