Žene nose nerazmjerno veći teret od muškaraca oko brige za djecu, te za nemoćne u obitelji
Rodna nejednakost u hrvatskoj stvarnosti zrcali se i u mirovinama – žene za minuli rad primaju manje, a muškarci više pa ispada da diskriminacija žene prati do kraja života, te mnoge i u mirovini moraju raditi, često na crno. Upozorava na to predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske Jasna A. Petrović, javno zapitavši kako skrojiti mirovinu po mjeri žena, uz poruku da samo pravedna mirovinska reforma starije žene može izvući iz siromaštva, jer da u njemu živi više od 50 posto žena starijih od 65 godina.
- Prije su se radovale mirovini, a sada se toga boje. Velik dio generacije koja je gradila škole, bolnice, tvornice..., sada su sakupljači plastičnih boca. Žene rade za društvo, vrijeme je da ono radi za njih i zato moraju biti u središtu svih mirovinskih reformi - kaže Petrović.
Tu je i pitanje ženinog neplaćenog rada pri skrbi o djeci, starima u obitelji... Nije to samo naša, nego boljka cijele Europe i dovodi do nižeg životnog standarda i siromaštva starijih žena koje zbog dužeg životnog vijeka češće postaju udovice, posebice ako su modeli obiteljske mirovine u nekoj zemlji nepovoljni. Europa se ovim problemom počela baviti tek nedavno.
Razlike i do 40 posto
- Prva studija provedena je u Njemačkoj 2012., Europska komisija prvi put ju je dubinski ispitala 2013. U Hrvatskoj se ni danas ne vode relevantne statistike o rodnom jazu u plaćama i mirovinama - upozorava Petrović.
U HZMO-u jaz u mirovinama muškaraca i žena pojašnjavaju razlikama u dužini staža i prosječnoj dobi umirovljenika/ca.
– Korisnika mirovina ostvarenih prema Zakonu o mirovinskom osiguranju je 652.395 žena i 488.019 muškaraca. Prosječan iznos navedene mirovine za žene je 2147,81, a za muškarce 2545,28 kuna, kažu u HZMO-u. Znači, u Hrvatskoj je prosječna mirovina muškarca veća je za 400 kuna od ženine.
Đakovčanka Marica Kovač (69) kaže: “Kakve smo plaće primali – takav je i odnos mirovina. Ovise o stažu, spremi”. Ona ima 30 godina staža, a, iako je u prijevremenu mirovinu morala već s 50 godina ističe kako je sretna da je tada mogla ostvariti i to - bilo je to vrijeme pretvorbe i privatizacije u čijem se vrtlogu našao i njezin Trgopromet.
SUH ističe da su razlike po spolu u mirovinama u Europi 40 posto – na svakih 100 eura koje dobije muškarac, žena dobije 60. Eurostat je potvrdio da je zarada žene po satu u EU niža za 16,4 posto od muške satnice - na svaki euro muškarca ona zaradi 84 centa. Za pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova Višnju Ljubičić rodni jaz u mirovinama usko je vezan s jazom u plaćama, te da ključnu ulogu imaju horizontalna i vertikalna segregacija na tržištu rada, zbog čega žene češće obavljaju manje plaćene poslove od muškaraca, a to se zrcali na mirovinama.
- Žene nose nerazmjerno veći teret oko brige za djecu te za nemoćne u obitelji što utječe na njihovu slobodu izbora i mogućnost natjecanja s muškarcima na jednakim osnovama. Prekide rada zbog korištenja rodiljnog i roditeljskog dopusta poslodavci uvelike koriste kao razlog za odgađanje napredovanja žena koje su ta prava koristile, a ponekad ih kažnjavaju i premještajem na niže radno mjesto, ili čak prekidom radnog odnosa. Da bi se moglo govoriti o ravnopravnosti žena i muškaraca na tržištu rada, prijeko je potrebno postići njihovu ravnopravnost i u privatnom životu, tj. privatnim obvezama, kaže Ljubičić.
Na tom tragu je i stav šefice SUH-a - mirovina treba biti svojevrsna kompenzacija za minuli rad, a žene su uvelike angažirane u sferi neplaćenog rada - u skrbi o djeci, starijima, invalidima i taj se problem nameće u ovoj problematici. Njihove su mirovine niže i zbog njihovih isprekidanih karijera.
- Postojeći mirovinski sustavi u pravilu ne ugrađuju kompenzacijske mjere za takav rad žena, osim za djecu i u rijetkim zemljama i za skrb o starijima, pa bi u mirovinu trebala ući i kompenzacija za ženski udjel u BDP-u s osnova socijalnih usluga i besplatnog rada - smatra Petrović.
Dvostruko veći rizik
U HZMO-u napominju da žene prosječno imaju 29 godina i šest dana staža, a muškarci 32 godine i 12 dana.
– Prosječna dob korisnica mirovine je 71,2, a kod muškaraca 70,3 godine - dodaju u Zavodu na što se u SUH-u nadovezuju da ženin duži životni vijek od muškarca znači da inflacija smanjuje njihove mirovine još i više, ako je indeksacija, kao u Hrvatskoj, neadekvatna.
- Tako su žene starije od 75 u najvećem riziku od siromaštva, dvostruko više od muškaraca - kaže Petrović.
Suzana ŽUPAN
NAJMANJE RAZLIKE NA BALTIKU
U SUH-u ističu da rodni jaz u mirovinama varira u EU od 4 do 49 posto. “Najniži je u baltičkim zemljama te većini ex socijalističkih zemalja, a najviši u Cipru i Njemačkoj - 46,5 posto, s naglaskom da je većina mirovinskih 'proizvoda' skrojena za muškarca s punim - 40-godišnjim stalnim radom. Najniži jaz je u Estoniji, Slovačkoj, Litvi i Češkoj, a najviši u Rumunjskoj, Poljskoj, RH i Sloveniji. “U Hrvatskoj, prema podacima Eurostata, mirovinski rodni jaz viši je od 25 posto, iako hrvatski podaci govore drukčije”, upozorava Petrović. Žene se vezuje uz nesigurne oblike rada - rad na određeno, ili skraćeno radno vrijeme, uz niske plaće i manje kvalitetne poslove.
NEPRAVEDAN SUSTAV IZRAČUNA
Pravobraniteljica Ljubičić ocjenjuje da je jaz povezan i sa sustavom izračuna mirovina. “Do 31. prosinca 1998. u Hrvatskoj u izračun je ulazilo razdoblje od deset najpovoljnijih godina staža, čime su nepovoljnije godine provedene na rodiljnom i/ili roditeljskom dopustu - nepovoljnije, s obzirom na to da se ostvarene naknade plaće, koje su u pravilu bile niže od same plaće korisnice, uzimaju kao osnovica za određivanje mirovine - bile izuzete od izračuna. No, od 1. siječnja 1999. dolazi do produljenja obračunskog razdoblja iz kojeg se uzimaju plaće za određivanje mirovine tako da u izračun sada ulazi čitav staž, uključujući i vrijeme provedeno na rodiljnom i/ili roditeljskom dopustu”, kaže Ljubičić, koja je Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku te Ministarstvu rada i mirovinskog sustava uputila prijedlog za osnutak međuresorne radne skupine koja bi razmotrila problematiku jaza u mirovinama između žena i muškaraca. Ljubičić je preporučila da se razmotri mogućnost uvođenja mehanizama za ispravljanje nejednakosti koje mogu dovesti do razlika u mirovinama, a posebice uvođenje sustava “bodova za skrb” kojima bi cilj bilo kompenziranje prekida u radu zbog neformalne skrbi za članove obitelji i razdoblja formalnog dopusta radi skrbi, rodiljnog i roditeljskog dopusta.
UVESTI MINIMALNE MIROVINE
SUH ističe potrebu uvođenja minimalne, tzv. nacionalne mirovine, državne naknade za starost. “Za očekivati je da će se u mirovinskim sustavima konačno priznati i neplaćeni rad žena i socijalne usluge, pa će time spriječiti njihovo siromašenje. Mnoge su države počele izražavati taj udjel rada u svojim proračunima. Prvi javni mirovinski stup pogoduje ženama. Zato je prijeko potrebno imati kvalitetne modele usklađivanja mirovina, jer i oni najdirektnije utječu na smanjivanje rodnog jaza. Obiteljske mirovine trebaju biti proširene i na razvedene, izvanvanbračne i istospolne partnere, a sustavi solidarnosti ojačani. Zato je penalizacija prijevremene mirovine posebno štetna za žene, jer najveći dio njih ne uspijevaju se zaposliti u starijoj dobi, ili ih poslodavci natjeraju u raniju mirovinu s 'mamcem' skromne otpremnine”, navode u SUH-u.
Ravnopravnost
NEMA JE NI NA TRŽIŠTU RADA