O preporukama i smjernicama Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima razgovarali smo s Jasnom Omejec, članicom toga Vijeća i bivšom predsjednicom Ustavnog suda.

Što držite najvažnijim dijelom ili porukom Preporuka i smjernica na čijoj ste izradi radili kao član Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima?

- Prva bi poruka bila da su i fašizam, i nacizam, i ustaštvo, i četništvo i komunizam totalitarni režimi, odnosno pokreti. Oni su oličenje zla. Druga bi poruka bila da nema revizionizma ustaštva u našoj demokratskoj, slobodarskoj Hrvatskoj. Ustaštvo je bilo, jest i zauvijek će ostati zločinački pokret, odnosno režim, kao što će i sva njegova obilježja uvijek ostati manifestacijski simboli govora mržnje. Treća bi poruka bila da u hrvatskom zakonodavstvu već postoji kvalificirana zabrana javne uporabe obilježja svih totalitarizama. Mi imamo pravne mehanizme za djelotvornu prevenciju i kažnjavanje svakoga tko javno upotrebljava sporna obilježja na način zabranjen člankom 39. Ustava. Prema tome, u našem je pravu otvoreno još samo pitanje dopustivosti propisivanja bezuvjetnih zabrana javne uporabe tih obilježja.

Otkuda toliko negativnih reakcija na to od strane aktualnih aktera hrvatske političke scene?

- I na ovom se primjeru pokazuje poražavajuća neodgovornost političkih aktera ove zemlje za javno izgovorenu riječ, ali i pojedinih novinara. Usuđuju se obraćati građanima, javnosti, i davati svoje ocjene o nečemu što nisu ni pročitali, s jedinim ciljem da pred kamerama istaknu svoju vlastitu ideološku, političku ili političko-stranačku poziciju, a sve što nije u skladu s njom a priori proglašavaju “sramotnim” ili “intelektualnim nedonoščetom” ili “suludim”. Takvi akteri nisu dorasli Dokumentu dijaloga. Oni u osnovi odbijaju ponuđenu ruku dijaloga.

Što biste im poručili?

- Sve političare osobito upućujem na stranice 11 i 12 Dokumenta dijaloga jer one govore upravo o njima i golemoj šteti koju nanose svojim opetovanim izazivanjem “ekscesnih pojava primordijalnih političkih sukoba”. Praksa stranačke političke kompeticije svela se u nas na međusobne neprimjerene povijesne optužbe, što onemogućava minimalnu političku koheziju hrvatskog demokratskog društva. I pristup prema Dokumentu dijaloga slijedi tu praksu, u osnovi populističku, unatoč tome što im Dokument jasno poručuje: moramo se oduprijeti diktatu javnih osjećaja, bili oni stvarni ili imaginarni, jer društvo mora ostati razumno u svojoj prosudbi.

Kad je riječ o iznimci koja se odnosi na dopuštenost javne uporabe pozdrava “Za dom spremni”, neki pravnici ističu da ono što je protuustavno ne može postati ustavno, i da je to nepoštovanje Ustava.

- U Dokumentu dijaloga jasno je rečeno da je taj pozdrav i u razdoblju 1990. - 1995. bio neustavan, kao što je to i danas. On je stvoren upravo za identifikaciju ustaškog pokreta i ustaškog režima, pa se i sam s njima identificira te služi kao točka prepoznavanja zločinačke prakse i politike genocida i masovnih ubojstava za vrijeme NDH. U Dokumentu je jasno rečeno da je riječ o prima facie spornom obilježju mržnje i da njemu nema mjesta u Republici Hrvatskoj. Nikakav revizionizam ustaštva ne dolazi u obzir.

Kada je onda dopušteno iznimno koristiti pozdrav “Za dom spremni” u javnom prostoru?

- Dakle, iznimka se odnosi samo na eventualnu mogućnost daljnje tolerancije neustavne prakse korištenja tog pozdrava i u budućnosti, kao što se ona tolerirala i svih proteklih 27 godina, ali sada u striktno ograničenim prilikama. To bi bio ustupak mladim ljudima koji su dali svoj život za ovu zemlju boreći se pod insignijom s tim pozdravom, htjeli to ili ne, slučajno ili namjerno, nesvjesno ili svjesno. Odluka o daljnjoj toleranciji te neustavne prakse je, naravno, na nadležnim tijelima.

Je li ponuđeno rješenje oko pozdrava “Za dom spremni” i nekih drugih stvari u tom dokumentu zapravo ta tanka linija na kojoj bi se mogli i trebali susresti predstavnici i “lijeve” i “desne” Hrvatske?

- To će pokazati vrijeme. Međutim, temeljna je pretpostavka da se Dokument dijaloga pročita i čita, pažljivo i u dobroj vjeri. Radovalo bi me kad bi taj dokument pročitalo što više naših građana.