Regija
ILAČANIN ODUSTAO OD TOVA

Kada podvučeš crtu vidiš
da si radio cijelu godinu,
za “'ladnu vodu”, za ništa...
Objavljeno 5. ožujka, 2018.
Umjesto uslužnog uzgoja goveda, Stjepan Filić okrenuo se, prema svojoj računici, unosnijem poslu i bavi se ratarstvom

ILAČA - Već 40 godina Stjepan Filić iz Ilače, na krajnjem istoku Vukovarsko-srijemske županije, vjeran je poljoprivredi i to je jedino čime se bavio u životu, osim sedam godina koje je proveo u vojsci braneći svoj dom i domovinu.

Inat i ljubav

U tih 40 godina bilo je i razočaranja, ali nikada poljoprivredu nije napuštao, ne samo zato što ne zna ništa drugo raditi nego i iz inata i ljubavi prema punom svinjcu i staji, a i miris crne srijemske zemlje osvojio ga je otkad zna za sebe.

- Prije sam uslužno tovio junad i bikove, prvo u dva ili tri turnusa od po 30 komada za sebe, ali sam vidio da to ne ide jer ništa nisam stekao osim grbavih leđa. Nekako sam došao do tvrtke Granolio koja u cijeloj Hrvatskoj ima kooperante koji uslužno tove junad i za njih sam utovio sedam-osam turnusa od po 30 grla. Oni meni u staju dovezu 30 junaca od po 200 kilograma i ja ih hranim do težine od 550 kilograma i isporučim bikove koje oni dalje prodaju uz cijenu od 11 kuna po kilogramu. Izvozili su ih i u Egipat pa je jednom kod mene bio Egipćanin kojemu tvrtka izvozi bikove i bio je jako zadovoljan onim što je vidio. Rekao je da bismo se mogli dogovoriti za tov i tisuću bikova godišnje. Je, mogli bismo, odgovorio sam mu preko prevoditelja, ali kada bi nam pošteno platili, jer u tih nekoliko turnusa koje sam tovio i za tog Egipćanina nisam bogzna što profitirao. Računica je jednostavna, kada june dođe kod mene ima 200 kilograma, a kada ga odvezu 550 kilograma, dakle tu je mojih 350 kilograma koje sam im dao i sada to pomnožite s njih 30, pa ukalkulirajte cijene stočne hrane, energenata, primjerice vode. Ne možete ni zamisliti, a ni ja nisam znao dok ih nisam počeo toviti, koliko junad, a poslije bikovi, troše dnevno vode, i to cijele godine koliko traje tovni turnus. Kada podvučeš crtu i izračunaš koliko si uložio, a koliko si na kraju turnusa dobio, vidiš da si radio cijelu godinu, za “'ladnu vodu”, za ništa – kaže Filić.

Selo bez krava

Dodaje kako je u njegovoj Ilači koja je, osim po lubenicama, bila oduvijek poznata po mljekarstvu gotovo svaka kuća imala pokoju kravu, a danas nema, tvrdi Filić, ni jedne. Svi su rasprodali stočni fond i bave se ratarstvom jer su ljudi uvidjeli kako je to možda ne najunosnija poljoprivredna grana, ali ono bar donosi najmanje gubitka.

- Moj susjed rasprodaje junad i ima još 20 grla i kaže kako se više neće baviti tovom. Znam čovjeka koji je napustio posao u specijalnoj policiji i ušao u stočarstvo, podigao kredite i na kraju je propao, a kredite valja vraćati. Tako propadaju naši seljaci, ali i selo. Zadužiš se, kreneš u proizvodnju, a onda onaj kojemu isporučuješ proizvod ne plaća redovito ili propadne pa ti ne plati ništa, a tvoje obveze tebe čekaju, i krediti, i struja, otplata traktora – kaže ne bez tuge Stjepan Filić koji je oduvijek bio borac za seljačka prava pa je predvodio i seljačke prosvjede prije nekoliko godina. Smatra da su poljoprivrednici iz nekadašnjih okupiranih područja u neravnopravnom položaju u odnosu prema onima koji nisu bili zahvaćeni ratom. Podsjeća da su se vratili na zgarišta i počeli od nule. Kada se 1998. vratio iz progonstva, sve je bilo razrušeno, pa i staja od koje su ostali samo temelji na kojima je sagradio novu staju dobivenom ili kupljenom ciglom i crijepom. Kada su mu prije nekoliko godina rekli da staju mora legalizirati, zaprijetio je da će radije srušiti staju nego platiti 100 ili 200 tisuća kuna za legalizaciju.

- Sada obrađujem 34 hektara, sijem ječam, soju, suncokret, nešto malo kukuruza i stočnog brašna, tovim 15-ak svinja za svoje potrebe i puno sam mirniji nego prije kada sam tovio turnuse po 30 bikova za koje nisi znao koliko će ti platiti i kada svatko svoje uzme, meni ono što ostane, a ostanu mrvice. Imam i dva konja jer to volim, pa nek' košta kol'ko košta. U šali znam reći kako imam dva konja, a supruga tri – zaključuje Stjepan Filić svoju priču koja, na žalost, oslikava stvarnost današnjeg slavonskog, srijemskog i hrvatskog sela.

Miroslav FLEGO
Uzda se u posađeni češnjak

“Upustio sam se i u sadnju češnjaka na 1200 četvornih metara pa ćemo vidjeti na ljeto ima li tu kakve zarade. Dobio sam kao početnik 100 kilograma sadnog materijala koji moram vratiti nakon prve berbe, a ostatak mi je sadni materijal za sljedeću sjetvu. Obrađujem i pola jutra pod lubenicama jer mi Ilačani bez lubenica ne možemo”, kaže Filić.

Možda ste propustili...

PRIZNANJE ZA ISTRAŽIVAČKI RAD

Antunu Ivankoviću nagrada za doprinos u kulturi

DVANAESTO NATJECANJE U KUHANJE FIŠA U PLETERNICI

Nabolji fiš skuhao Josip Antolović

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

ORAHOVICA POTVRDILA STATUS GRADA DVOJKI

Obitelj Filipović nakon trojki dobila blizance

2

CESTOVNE INVESTICIJE U BARANJI

Gradi se i rekonstruira niz važnih prometnica

3

DEFINIRANJE POSEBNOSTI GRADA HEROJA

Hoće li zakon ispuniti očekivanja Vukovaraca?