Magazin
IZBORI ZA OLIMP

Preplašena se oporba boji Vladimira Putina
Objavljeno 3. ožujka, 2018.

Nema nikakve dvojbe da je ruski vođa Vladimir Vladimirovič Putin, koji čvrstom rukom vlada svojom zemljom od 1999., državnik od najvećeg respekta i formata, spreman u svakome trenutku, kako bi se pod svaku cijenu održao na vlasti ili pak nametnuo vlastitu volju, ne samo zaprijetiti silom svojim suparnicima i neprijateljima u zemlji i inozemstvu nego i silu protiv njih otvoreno upotrijebiti, nerijetko na krajnje brutalan način.

Primjera takvog ponašanja je bezbroj, a uspjesi su, ako izuzmemo manju nezgodaciju sa zapadnjačkim sankcijama zbog invazije na Ukrajinu, poprilično dojmljivi.

BROJNI ATENTATI

Upravo zbog takve svoje učinkovitosti, naročito kada je riječ o povećanju državnog teritorija (ovdje valja podsjetiti na pripajanje dviju gruzijskih pokrajina Abhazije i Južne Osetije 2008. te ukrajinskog poluotoka Krima 2014. invazijom, kao i stvaranje dviju proruskih „krajina“ u Donbasu iste godine te još jedne, u Moldaviji 1992.) i čvrstom držanju u Sirijskom građanskom ratu na strani režima Bašara al Asada, Putin je iznimno cijenjen u domovini, gdje njegova popularnost, ako je vjerovati tamošnjim anketama, premašuje vrtoglavih 67 posto!

Ima u tom respektu, u očima prosječnog Rusa, podosta i golog straha za život, naročito nakon likvidacije glavnog oporbenog vođe Borisa Njemcova, disidenata Aljeksandra Ljitvinjenka i Borisa Berezovskog, novinarki Ane Paljitkovskaje, Natalije Estemirove i Anastazije Baburove, glavnog urednika ruskog izdanja časopisa Forbes Paula Klebnikova, odvjetnika Stanislava Markelova, zastupnika u ruskoj Dumi Denisa Varanjenkova i brojnih drugih. No za prosječnog Rusa Vladimir Putin nije samo opasan tip koji je nakanio doživotno drmati zemljom, predvodnik autoritarnog režima i zaštitnik raširenog koruptivnog sustava, on je i simbol stabilnosti i umjerenog blagostanja te prijatelj srednje klase, koja se podignula nakon potpunog kaosa koji je nastao s propasti komunističke diktature i Sovjetskog Saveza.

Rusiju za dva tjedna očekuju predsjednički izbori, no baš nitko ne dvoji da bi na njima itko drugi mogao pobijediti osim Volođe. Njega vlastita promidžba naziva ga „prvakom političkog Olimpa“. Glavni razlog pesimizmu svakoga tko misli da je krajnje vrijeme da baćuška Putin ode u političku mirovinu jest eliminacija glavnog oporbenjaka, pravnika i blogera Aljeksjeja Anatoljevića Navaljnog, kome je izborno povjerenstvo zabranilo kandidiranje na izborima. Na njegovu primjeru najbolje se vidjelo kako funkcionira „soft power“ Putinova režima. Umjesto da ga jedne zimske noći plaćeni ubojice izrešetaju metcima u neposrednoj blizini Kremlja, kao što je prije točno tri godine svoj život završio oporbeni političar Boris Njemcov, Navaljnom je natovareno na vrat nepošteno suđenje, u kojem je osuđen zbog navodne pronevjere novca. Nije mu puno pomoglo ni to što je Europski sud za ljudska prava u dva navrata utvrdio da mu nije bilo pravedno suđeno te naložilo Rusiji da mu plati odštetu i sazove ponovno suđenje, Navaljnjij je za Moskvu „osuđeni zločinac“ koji ne smije na izbore. Već se mjesecima znalo i javno govorilo u Rusiji da će ruski režim pronaći način kako bi zaustavio Navaljnijevu predsjedničku kandidaturu, što se na kraju i dogodilo. Navaljnij zapravo može biti sretan zbog toga što mu je na taj način pošteđen život. Umjesto da se njime pozabave prorežimski asasini iz Čečenije, glavni ruski oporbenjak idućih će se godina morati prati od optužaba da je kriminalac, a ne borac protiv političke korupcije. Taj mladi političar koji je uzdrmao Kremlj cijelim nizom masovnih prosvjeda diljem Ruske Federacije doživljen je u Kremlju, ali i izvan Rusije, kao najozbiljniji Putinov izazivač.

Kako prolaze njegovi pristaše u ruskoj provinciji i što danas znači Putinova svevlast, sjajno opisuje tekst iz The Guardiana iz prosinca prošle godine. Nakon što se Ksenija Pahomova iz rudarskog grada Kemerova u Sibiru lani uključila u predsjedničku kampanju Aljeksjeja Navaljnija, njezin je dečko izbačen sa sveučilišta, majka je izgubila profesorski posao u umjetničkoj školi, a baka umirovljenica najurena iz galerije gdje je obavljala posao pazitelja.

Što Vladimir Putin misli o igrokazu koji je sam napisao i režirao, govori i nedavni cinički komentar izgovoren na tradicionalnom godišnjem obraćanju javnosti u prosincu prošle godine netom nakon eliminacije Navaljnog iz izbornog procesa: „Nisam ja kriv što nemam oporbe!“ Kako bi još jednom ubio u pojam obitelj likvidiranog Borisa Njemcova i preplašenu oporbu koja je ostala iza njega, Putin je dodao ovo: „Najjednostavnija stvar za mene je da vam kažem da nije na meni da uzgajam (političke) protivnike, iako bih vam neočekivano trebao reći da naša politička sfera, kao i gospodarska, treba biti kompetitivna.“

OBLJETNICA KRIMA

Kakav je Putin igrač, najbolje govori činjenica da je sebi organizirao izbore na četvrtu obljetnicu nezakonitog pripojenja poluotoka Krima, koji je vojnom invazijom u veljači 2014. oteo Ukrajini! Ne igra on samo na kartu pregažene Ukrajine, kojoj je Zapad podlo okrenuo leđa (od izbijanja rata u Donbasu u travnju 2014. do danas poginulo je čak 4000 ukrajinskih vojnika!) nego se sasvim uspješno koristi i zveckanjem oružja ne samo u Ukrajini i Siriji, gdje su njegove postrojbe umiješane u gadne ratne zločine, nego i na globalnoj razini. Samo dva tjedna prije predsjedničkih izbora Putin je izišao u javnost s viješću kako Rusija ima novo nuklearno strateško oružje, krstareće rakete koje neće moći zaustaviti ni jedno protuzračno oružje na svijetu, navodno neograničenog radijusa djelovanja i nepredvidljive putanje. Tako izgleda predsjednička kampanja u Rusiji, u kojoj se svemoćnom Vladimiru Putinu suprotstavlja sedmero nejakih protukandidata, među kojima je i Ksenija Sobčak, kći njegova političkog mentora Anatoljija Sobčaka. Nju je jedan proputinski propagandni portal nazvao „narcisoidnim egomanijkom, željnim isključivo medijske pozornosti.“ Tek toliko o izgledima jedine kandidatkinje, koju su režimski mediji neko vrijeme tetošili i mazili.

Piše: Draško CELING