Kultura
IVANA VUKIĆEVIĆ I NENAD PAVLOVIĆ: “KISIK” SCENE OSJEČKIH STUDENATA

Predstava u kojoj dvoje glumaca igra i same sebe
Objavljeno 27. veljače, 2018.

Iako se osječka publika još prije nekoliko godina na Osječkom ljetu kulture prvi put upoznala sa surealnim radom Ivana Viripajeva, ruskog scenarista, redatelja i glumca, predstavu su “Kisik” nakon Olge Pakalović i Amara Bukvića 2012. uprizorili i osvježili izvrsni mladi glumci Ivana Vukićević i Nenad Pavlović.

U sklopu 5. sezone Scene osječkih studenata (S.O.S.), pod mentorstvom izv. prof. art. Roberta Raponje (Umjetnička akademija u Osijeku), u prostoru je Studentskoga centra sa sinkroniziranim glumačkim parom “prodisalo” i ispunjeno gledalište.

- Glavna, kratka poruka tog teksta je: “Pronađite ono zbog čega dišete i živite!”, pa se iskreno nadam da svatko od nas ima nešto zbog čega mu/joj vrijedi disati ili samo jednostavno još treba pronaći svoje mjesto pod suncem. Ja sam prodisala kroz ovu ulogu - u tekst sam se zaljubila na prvu, a tijekom rada na predstavi spoznala sam neke stvari o svom privatnom životu, ali i umjetničkom razvoju - ushićeno je rekla Ivana Vukićević, koja je vješto utjelovila tri lika u jednom, briljirajući u predstavi koja joj je bila i diplomski ispit.

“Kisik” svojom netipičnom dramskom formom uvlači gledatelja u svojevrsnu poeziju u prozi, koja se manifestira kroz 10 kompozicija, svojevrsnih 10 božjih zapovijedi, te balansirajući između naizgled svakodnevnih rasprava o ratu, ljubavi i smislu života, naposljetku zaključuje da je savjest ta mistična energija koja kauzalno pokreće cijeli svijet, podrivajući vjerske formulacije i božju ruku koja često donosi samo bol i patnju.

Taj teatar u teatru, u kojem glumci uz podvojene likove iz teksta igraju i sami sebe, predstavio je efektno partnerstvo mladih glumaca, koji i izgledom podsjećaju na izvornu rusku plavokosu ljepoticu i ruskog pisca-boema zaljubljenog u ljubav.

- Zanimljivo je kako sam pri prvom čitanju scenarija za “Kisik” doslovno vrištao od smijeha, pa mi je upravo zbog toga bilo čudno čuti kako je kolegica Ivana plakala. No, možda je i to cjelokupan prikaz dualnosti koje naši likovi predstavljaju jer sam tekst svojom dubinom omogućava širok kreativan prostor za izgradnju partnerske igre na tri razine - istaknuo je Nenad Pavlović, asistent na UAOS-u, oduševljen vodstvom Roberta Raponje, koji je izazovom u formi “Kisika” omogućio sinergiju i slobodno disanje, kako glumaca tako i publike. M.Mandić

Svojom netipičnom dramskom formom uvlači gledatelja u svojevrsnu poeziju u prozi.

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

OMILJENOM BALETU OSJEČANA NE PADA POPULARNOST

50. IZVEDBA ORAŠARA
Bogdanić: Nadam se opet nekoj suradnji!

2

DNEVNA SOBA ART STUDIJA LAPO LAPO

U Ilici i Suvremena Šokačka Avangarda Županjca Mislava Lešića

3

NEKONVENCIONALNI SAJAM

8. artOmat u Zagrebu