Generalni konzulat Republike Hrvatske u Pečuhu nadležan je u tri mađarske županije – Šomođskoj (Somogy), Bačko-kiškunskoj (Bacs - Kiskun) i Baranjskoj županiji (Baranya), dok je po pitanjima prekograničnih projekata za Zalsku (Zala) županiju podijeljena nadležnost s hrvatskim veleposlanstvom u Budimpešti.

Tako se može reći kako konzulat zapravo pokriva cijelo pogranično područje Mađarske. Temeljna zadaća hrvatskog Generalnog konzulata u Pečuhu, osim predstavljanja Hrvatske i promocije hrvatskog gospodarstva i kulture na ovom području u Mađarskoj, jest skrb o hrvatskoj manjini u Mađarskoj.

Generalna konzulica Republike Hrvatske u Pečuhu Vesna Haluga na tu je dužnost došla prije tri i pol godine. Ove jeseni toj rođenoj Zagrepčanki, koja se smatra Međimurkom te je u Pečuh stigla s dužnosti pročelnice Upravnog odjela za gospodarske djelatnosti Međimurske županije, istječe četverogodišnji mandat.

Početkom ožujka, dakle idućega tjedna, u Pečuhu će biti svečano otvoren Hrvatski dom. Povod je to za razgovor koji smo vodili s generalnom konzulicom o Hrvatima iz Mađarske, radu Konzulata, gospodarskim, kulturnim i drugim vezama pograničnog područja Mađarske i Hrvatske.

Kakav je, općenito gledano, položaj Hrvata u Mađarskoj, odnosno ovom pograničnom dijelu zemlje?

- Situacija je slična onoj u Hrvatskoj. U pograničnom dijelu Mađarske prisutan je relativno snažan depopulacijski trend. Najveća koncentracija Hrvata u Mađarskoj upravo je u tom pograničnom dijelu zemlje, posebice u Baranjskoj županiji. Tu, u Pečuhu, smještene su i sve značajne institucije Hrvata iz Mađarske – Znanstveni zavod Hrvata u Mađarskoj, jedina samostalna katedra hrvatskog jezika u cijelom svijetu, Hrvatsko kazalište u Pečuhu, kao jedino profesionalno hrvatsko kazalište izvan Hrvatske, zatim Hrvatski klub August Šenoa, mnogo kulturno-umjetničkih društava, itd.

Koliko je, zapravo, Hrvata u Mađarskoj? Službene i neslužbene brojke razlikuju se.

- Tako je. Službene brojke govore jedno, međutim, dostatno je samo pogledati recimo telefonski imenik Pečuha i vidjeti koliko je u njemu hrvatskih prezimena. Procjene su da u Mađarskoj živi između 50 i 100 tisuća Hrvata. Raspon je kao što vidite doista velik, a mi se držimo brojke od približno 50 tisuća.

Ove institucije Hrvata u Mađraskoj ukazuju na to da su naši sunarodnjaci jako dobro organizirani u susjednoj zemlji.

- Definitivno su Hrvati u Mađarskoj jedna od najbolje organiziranih hrvatskih nacionalnih zajednica u Svijetu. Hrvati su ovdje autohtona nacionalna manjina, ovdje su, na istom prostoru, kako to Podravci s mađarske strane granice vole reći, od stoljeća sedmog. I vrlo su aktivni. Na našem konzularnom području lani smo imali 238 različitih aktivnosti, te priredbi koje su organizirali Hrvati.

Što će za Hrvate iz Mađarske značiti otvaranje novog Hrvatskog doma za nekoliko dana?

- Primjerice, Znanstveni zavod Hrvata, koji je, prema mome mišljenju, vrlo važna institucija za opstanak i budućnost Hrvata u Mađarskoj, jer se bavi sociološkim, etničkim pitanjima, književnošću, itd., dobit će svoj prostor u kojem će moći djelovati. Do sada ga nije imao. Već su tri mlade osobe tu zaposlene. To su stručnjaci koji se bave poviješću i etnologijom Hrvata u Mađarskoj. U tijeku je jedan veliki projekt izrade leksikona Hrvata u Mađarskoj. Prema mome mišljenju, to je, nakon izrade hrvatsko-mađarskog i mađarsko-hrvatskog rječnika predstavljenog prošle godine, kapitalno djelo. U Hrvatskom domu, smještenom u samom središtu grada, i druge hrvatske institucije dobit će nove prijeko potrebne multifunkcionalne prostore.

Kako Hrvatska brine o Hrvatima u Mađarskoj? Koliko se novca izdvaja za kulturne potrebe naših sunarodnjaka?

- Hrvatska ima Središnji državni ured za Hrvate izvan Hrvatske koji izdvaja određena sredstva za naše sunarodnjake. Svake godine naše veleposlanstvo u Budimpešti i generalni konzulat provode natječaje za dodjelu tih sredstava. Riječ je o 420 tisuća kuna. Prošle godine imali smo 44 projekta prijavljena na taj natječaj. Naravno, novca nikada dosta. No, postoje i drugi oblici suradnje s financijskom pomoći. Primjerice, Međimurska županija izdvaja oko 70 tisuća kuna godišnje kroz Odbor za suradnju s pomurskim Hrvatima. Osnovali smo Odbor za suradnju podravskih Hrvata, a voljela bih, dok sam ovdje, da osnujemo i odbor za suradnju s baranjskim Hrvatima. No, često nije sve u novcu. Hrvatima iz Mađarske iznimno je važan osjećaj pripadnosti. U Hrvatskoj u pojedinim sredinama niti ne znaju da u Mađarskoj živi snažna hrvatska zajednica.

Koliko Generalni konzulat može činiti i čini na općenitom povezivanju Hrvatske i ovoga dijela Mađarske?

- Mnogo činimo upravo po tom pitanju, iako je Konzulat prema broju zaposlenih relativno mali. Naravno, on je 1995. godine, kada je osnovan, imao sasvim drugu funkciju, zbog više od 60 tisuća prognanika koji su tu boravili. Tada je mnogo važniji bio konzularni rad Konzulata. Sada nam je primarna zadaća skrbiti o hrvatskoj manjini, ali i promovirati hrvatsku kulturu, te svakako gospodarstvo na ovom području u Mađarskoj. Mogu govoriti o protekle tri i pol godine rada od kada sam ovdje i mislim da smo postigli lijepe rezultate.

Kakve mogućnosti Konzulat ima u gospodarskom povezivanju ove dvije zemlje? Javljaju li vam se tvrtke iz Hrvatske koje žele poslovati u ovom dijelu Mađarske?

- Da, postoji interes naših tvrtki za povezivanjem, dolaskom na mađarsko tržište, nastupom na sajmovima... Jezik je definitivno još uvijek jedna od barijera. U okviru Konzulata osnovali smo Poslovni klub, predsjednik mu je bivši gradonačelnik Szentlorinza koji je Hrvat i jako dobro pozna Hrvate iz Mađarske – posebice poduzetnike. Upravo nam je temeljna zadaća bila okupiti Hrvate poduzetnike na konzularnom području kako bi nam oni bili glavna veza za upite o suradnji koje dobijamo iz Hrvatske. Pokazalo se to dobrim potezom i Klub dobro funkcionira. Zanimljivo je što su se i oni sami upoznavali na našim sastancima te su se i sami bolje povezali, pa vjerujem i ostvarili poslovnu suradnju. U Klubu je doista širok profil poduzetnika, no ako se dogodi da nitko od njih nema interesa za suradnjom koju nudi neka tvrtka iz Hrvatske, ovi članovi našeg kluba pomažu u pronalasku neke mađarske tvrtke, pa čak uskaču i u otklanjanju jezične barijere. U Mađarskoj je na konzularnom području najviše koncentrirana poljoprivredna proizvodnja i najveće smo uspjehe ostvarili u poslovnom povezivanju ovdašnjih proizvođača i naših prerađivačkih industrija kojima je prijeko potrebna sirovinska baza. I to tvrtkama praktično uz čitavu granicu, od Međimurske, preko Koprivničko-križevačke, do Osječko-baranjske županije. Iz Mađarske u Hrvatsku tako stižu velike količine žitarica i industrijskog bilja. Sudjelovali smo u izradi sporazuma između HGK i Poljoprivredne komore Mađarske koji je olakšao dolazak naših tvrtki na ovo područje.

Turistički potencijali u obje zemlje su slični. No, Mađari mnogo bolje koriste te svoje potencijale u eno, gastro i zdravstvenom, odnosno turizmu u toplicama.

- Meni to i ne izgleda tako. Ha,ha,ha. Evo, u listopadu smo obiteljski željeli otići na vikend u hrvatski dio Baranje, ali u pet OPG-ova koje smo kontaktirali nismo uspjeli pronaći slobodni smještaj. Naravno, drago mi je da je tako. U turizam se mora dugo i kontinuirano ulagati i tu ponovno vidim dobru priliku u korištenju europskih sredstava za projekte u prekograničnoj suradnji. Na hrvatskoj strani mnogo je projekata već realizirano, poput gradnje brojnih biciklističkih staza te ulaganja u ponudu OPG-ova. Mi u Konzulatu, u travnju ćemo na pečuškom sveučilištu imati promociju namijenjenu stranim studentima, kojih je oko četiri tisuće, na kojoj ćemo ih upoznati s turističkim potencijalima u Hrvatskoj. Naglasak će biti na kontinentalne, zapravo njima najbliže destinacije. Svakako na Kopački rit, Osijek, Papuk, destinacije u Virovitičko-podravskoj i Koprivničko-križevačkoj županiji... Dakle na sve ono što ti mladi ljudi, relativno visoke platežne moći, mogu posjetiti tijekom vikenda. Jednom kada dođu, vjerujem da će ponijeti dobre dojmove i da će poslije u Hrvatsku doći i s obiteljima.