VINKOVCI

Jednog vinkovačkog majstora koji na crno obavlja sitne popravke, preinake i čišćenja unazad dvije godine, a to mu je jedini prihod, pomalo je uplašila, ali još više naljutila najava kako će država poslati 224 inspektora na teren u nadzor sive ekonomije i otkrivanje onih koji rade na crno, jer, kako tvrde državne statistike, Hrvati plate majstorima na crno godišnje nešto manje od 300 milijuna eura i taj novac ostaje njima, jer ne plaćaju nikakve doprinose, poreze i sve ostalo što država ubire. Našeg malog kućnog majstora, koji je iz razumljivih razloga zamolio za anonimnost, uplašila je najava države, jer ako ga inspektori uhvate i odrede mu kaznu, on novca nema pa će završiti u zatvoru, a razljutilo ga je, jer država guli najsiromašnije, takve poput njega koji nema nikakva primanja i živi od onoga što zaradi na crno, a to je, kaže, oko dvije tisuće kuna godišnje.

- Ja sam mali kućni majstor koji poravlja po kućama sitne kvarove na elektro i vodovodnim instalacijama, električne bojlere, grijalice, usisavače, mikrovalne, čistim kanalizacijske odvode, a i priključujem TV prijamnike onima koji to sami ne znaju, i još svašta što znam i mogu, a pravi obrtnici to neće raditi jer je posao premali, a i ne dolazi im se popodne i navečer obaviti sitan posao za sitan novac. Dolazim kada god me pozovu - kiša, snijeg, ili noć, nisu mi prepreka, jer o tih 20, ili koliko već kuna koje ću zaraditi, ovisi moj život. Zamislite situaciju: subota je, navečer oko 23 sata pregori žarulja, izbije osigurač i pola vašeg doma nema struje, pa iako ste shvatili da je u pitanju žarulja koja se zalijepila u grlu i neće van, a nemate susjeda koji to zna riješiti, što vam je činiti? Ovo je prema stvarnom događaju iz moje prakse. Gospođa je uporno zvala Elektru da bi joj nakon podosta vremena rekli da njihova dežurna služba to ne radi i neka zove nekog električara. Izgubi ona još pola sata nazivajući električare, ali ništa! Jedan je čak rekao da gleda utakmicu i da neće sada paliti auto i ići na teren radi jedne žarulje i spustio joj slušalicu. Dobila je moj broj od neke prijateljice kod koje sam prije dvije godine mijenjao vodokotlić, i nazvala me. Auto nemam, vozim 35 godina star Tomos moped, a vani kiša lagano pada. Ništa, kupi alat, odjeni se i 'ajde… Kvar sam uklonio za pola sata, sve prema propisu i kada pita koliko je dužna, što mogu reći!? Vidim, dotrajala kuća, stare pokrpane instalacije, ona umirovljenica, jel' puno 50 kuna, pitam, jer grlo sam morao promijeniti i staviti originali osigurač, a ona iz kuverte vadi 100 kuna i daje mi, zahvaljuje mi jer sam ju spasio. Evo, tako radim već dvije godine. A radio sam svašta. Jednom sam doslovce ušao u septičku jamu osloboditi začepljen odvod, a prije mene je bio majstor registriran za takve stvari, pokušao nešto, pokupio opremu, dao račun na 120 kuna i rekao da se odvodne cijevi moraju promijeniti. Ja sam posao odradio ručno, bez nekog posebnog alata, jest da sam se mučio oko pet sati, ali, eto, voda iz kuhinje normalno već dvije godine otječe, a uzeo sam 100 kuna i dobio još 50 bakšiša – priča vinkovački mali kućni majstor, koji nikada nije uspio rješiti svoje sudjelovanje u Domovinskom ratu, a nema uvjeta za mirovinu.

Završio je poljoprivrednu školu, ali nikada nije radio u struci, jer je više volio tehniku, družio se s raznim iskusnim majstorima, učio od njih, a ljeti kao srednjoškolac išao sa zidarima i elektroinstalaterima na teren zaraditi za ljetovanje i sasvim slučajno dobio posao kao tehničar u studiju jedne radiopostaje, gdje je ostao 12 godina. Cijeli je rat proveo tamo i improvizirao mobilni studio od opreme koju je imao, posudio i napravio. Realizirao je program i za radio grada heroja koji je ponovno nastajao, jer njegov je ratni raspored bio u medijskoj kuću u kojoj je bio zaposlen. Dobio je tako i 93 dana sudjelovanja u ratu. Radio je sve, ložio centralno grijanje, popravljao električne i vodovodne kvarove, vodu, telefone, brave, radijsku tehniku, radio povremeno kao novinar, a dosta dugo i kao fotoreporter, i sve to uz redoviti posao realizacije radijskog programa. Radio je i u vojnom radiju 109, gdje su ga prijatelji, nakon Oluje, nagovorili neka riješi braniteljski status, jer imao je i mnogo više od ona 93 ratna dana, budući da mu je i rad na tom radiju ušao u ratni staž.

- Kasnije je bila nekakva revizija braniteljskog staža, jer prema izjavama svjedoka koje sam naveo, ekipa s radija 109, imam više od tih 93 dana, pa neka potpišem i vratim MORH-u, ali nikada to nisam napravio... Žao mi je i tih 93 dana beneficiranog staža, jer mislim da meni moja zemlja ništa ne duguje, nije ona kriva za rat, a moje je da je branim kako najbolje znam. I točka – kaže naš sugovornik, i nastavlja kako je dvije godine, sve do kraja misije UNTES-a, radio u njihovom vukovarskom stožeru u vojarni, u tehnici radiopostaje UNTAES i samo vikendom dolazio kući.

- Imam i dragu uspomenu od generala Kleina, nešto kao zahvalnica i preporuka budućem poslodavcu, na kojoj piše YOU HAVE MADE HISTORY! Kada se radio grada heroja vratio u svoj grad, pozvali su me i tamo sam ostao do 2012., kada je radio, prisiljen novčanom krizom, morao nas šestero otpustiti kao tehnološki višak. Digli su kredit kako bi nam mogli isplatiti minimalne otpremnine. Zdravlje me ozbiljno napušta, teška operacija kralježnice, ugrađena pločica, kukovi mi stradali od nepravilna hoda zbog strašnih bolova u kralježnici do operacije, a i odlazak s posla koji sam ne radio nego živio, ostavio je posljedice, depresiju i bezvoljnost, na burzi naknada za nezaposlene istekla... Tražio sam posao, bilo što što mogu i znam raditi, ali tko treba nekog od 60 godina i bolesnog!? Odlučio sam obavljati sitnije poslove i polako je krenulo, kuna po kuna pa zaradim za plaćanje dopunskog zdravstvenog, jer sramota me da mi žena plaća, jer i ona kao profesorica pola plaće daje kćeri, koja je, Bogu hvala, bila izvrstan student hrvatskog i engleskog u Osijeku… I alat sam morao kupiti, jer za rata je toga pola nestalo. Vidm ja, ima posla i prostora da se nitko od obrtnika ne ugrozi, mnoge poznajem pa mi često ugovore neki posao koji oni ne stignu, ili jednostavno ne žele - kaže naš kućni majstor.

- Idem dalje, moji penzići na mene mogu računati sve dok ne dobijem smještaj i topli obrok u nekom zatvoru. Ako me uhvate, kaznu ne mogu platiti - upravo sam uplatio ratu za dopunsko osiguranje, kupio novu gumu za motor i pet izolir-traka. Toliko sam zaradio za godinu dana – kaže ne bez ironije naš sugovornik, mali kućni majstor.