Kultura
PREDSTAVLJENA ZBIRKA ANĐELKA MRKONJIĆA “SUPER, BEZ PRIČE”

Za istim stolom miješali su se socijalni slučajevi s društvenom kremom
Objavljeno 26. veljače, 2018.

Teško je ovom prigodom obuhvatiti sve kvalitete koje je stari Super imao. Mnogima je bio drugi, a nekima i prvi, jedini pravi dom. Nije bio ekskluzivno mjesto, zatvoreno za jedan profil gostiju, jednu generaciju, kvart, nego ga je odlikovala socijalna i statusna demokratičnost, otvorenost za bogatstvo razlika, pa ste ondje mogli upoznati gustu koncentraciju živopisnih sugrađana, potpunu skalu onoga što čini šarolikost osječkog društva. Za istim su se stolom miješali socijalni slučajevi s društvenom kremom. Svakako je imao specifičnu magiju, neku čarobnu formulu koja se nije uspjela reproducirati preuređivanjem, nakon kojega se taj prostor standardizirao u tzv. ne-mjesto - istaknuo je Igog Gajin na promociji zbirke kratkih priča doc. art. Anđelka Mrkonjića (Odjel za kulturologiju) - “Super, bez priče” (Oksimoron, 2017.). Dio je to znanstvenog projekta Kulturno i umjetničko označavanje prostora: pojedinac i grad, a predstavljen je u Klubu knjižare Nova.

Anđelko je Mrkonjić prvu knjigu o Superu - “Priče iz Supera” pisao dok je Super još bio u punom pogonu, no “već tada je prepoznao da je to mjesto izvor nevjerojatne, žive literature, marinkovićevske 'dajdamštine', primijetio je Gajin, dodavši da druga knjiga pokazuje kako je Mrkonjićev rad dobio još više na misijskoj važnosti očuvanja kulturne memorije tog prostora.

- Među najpotresnijim pričama su dvije koje snažnom emotivnošću pokazuju simbiotsku sraslost duha prostora i ljudskoga duha. Jedna je o novinaru Glasa Slavonije, Damiru Svobodi, a druga o izvrsnom fotografu Glasa Slavonije, Tomislavu Balašu, u kojima je Mrkonjić izvrsno oslikao kako su se naši dragi znanci gasili zajedno sa Superom - zaključio je Gajin, asistent na Umjetničkoj akademiji.

Šaljivo i kapriciozno

- “Bol” i čežnju pridodaje “Povratku” Mrkonjić u 17 kratkih priča omeđenih naslovom. “Povratku”, koji je neopterećeno, svakodnevno, dokolično, šaljivo i kapriciozno bio utisnut u njegove “Priče iz Supera” (2009.), na koje se ova zbirka mjestom radnje i nekih protagonista nadovezuje. Povratku na lokaciju koja je lako prepoznatljiva i pronalažljiva, još uvijek živa i sigurna, čas pohotna, svirepa i vulgarna, pa opet umiljata, blaga, intelektualno oprezna i elokventna - obrazložio je izv. prof. dr. sc. Ivan Trojan s Filozofskog fakulteta Osijek.

Radikalna promjena vezana uz izmjenu perspektive a i atmosfere događa se, kaže Ivan Trojan, u trenutku destrukcije tog prostora produkcije neobveznih (jezičnih) ludizama, razigranosti, improvizacije...

- Rijetki trenutci vedrine, reliquiae reliquiarum nekog drugog prostora i vremena, melankolične retrospekcije, nisu inkorporirani u tekst kako bi se naznačila nada i vjera u povratak radosnijoj budućnosti, nego taj kontrast Mrkonjić rabi mnogo zlokobnije – kako bi distimiju finalno doveo do stanja kliničke depresije - kaže prof. Trojan.

Stoga autobiografski diskurs mora sadržavati “razdražljivost, težnju za izolacijom, prešućivanje emocionalne reakcije, nedostatak energije, konstantni umor, pretjeranu samokritičnost, nesposobnost koja producira osjećaj bezvrijednosti”.

Ugrožena vrsta

- Kako je vrijeme svedeno na jedan pogled, jedan susret na gradskim ulicama ili je, pak, vremenski odmak u priči gotovo neprimjetan, dobiva se osjetilnost ustajale i zagušljive atmosfere unutar koje su radnja i protagonisti nepromjenjivi, zabranjena je izmjenjivost egzistiranja te se potencira jednoobraznost svakodnevnih obveza, a time i dosade, često neželjenih komunikacija jer će rezultirati u konačnici obavijestima o krahiranju života i još jednog sutvorca prijašnjeg neopterećenog, gotovo idiličnog svijeta. A taj koautor u nestajanju je i dalje groteskna figura obilježena (naizgled) beskorisnim poslom ili pak opisno naznačen pripadnik točno naznačenog lokala, baš kao i 2009., no ovaj put za autora je on ugrožena vrsta, poput njega samoga - kaže Trojan.

Krize identiteta i komunikacije protagonista projiciraju “eliptičnost, hiperboličnost, ironičnost, metaforičnost, poredbenost i paradoksalnost”.

- Jezik je to kojim se i tematizira jednoličnost egzistencije, življenje tkiva proznog teksta. Uporabljeni neologizmi i alogične sintaktičke konstrukcije, izazivanje buke u komunikacijskom kanalu, uvedeni su zbog pokušaja ekskluzivizacije prostora djelovanja pripadajuće klike. Bilježi se jedan trenutak, kratki rez koji se baš poput Altmanove adaptacije Carverovih priča umnožava uz pomoć 20-ak uže i šire povezanih likova. U Mrkonjićevu slučaju, jednim destruiranim prostorom koji ih je u prošlosti vezivao - zaključio je Ivan Trojan. N.Vek.

Bilježi se trenutak, kratki rez koji se umnožava uz pomoć 20-ak uže i šire povezanih likova.

Možda ste propustili...

U PETAK U KLUBU KNJIŽARE NOVA

Adventski susret s akademkinjom Oraić Tolić

BOŽIĆNI KONCERT ZBORA HNK U OSIJEKU

Sladoljev: Spremili smo iznenađenje za bis

REVIJA HRVATSKOG KRATKOG FILMA, FILMSKA RUNDA

Autorska runda Jelene Oroz

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana