Glavni Vladin demograf, dr. sc. Marin Strmota javno je i naglo pred kamerama podnio ostavku i pobrao simpatije većeg dijela javnosti, što potvrđuju i brojne poruke podrške. Jer rijetko se u Hrvatskoj događalo da nezadovoljnici državnom politikom, u bilo kojem resoru, sami odu, bez obzira na to koliko ogorčeni bili.

Mladi znanstvenik vraća se na zagrebački Ekonomski fakultet na kojem se također, i to uspješno, bavi domografskom politikom. No, biti znanstvenik i Vladin operativac u Ministarstvu demografije, obitelji, mladih i socijalne politike, točnije državni tajnik za demografiju, nikako nije isto. Strmota ne govori o razlozima svoje ostavke, ali je potvrđeno da su u Ministarstvu znali za njegovo nezadovoljstvo i frustriranost zbog neprovođenja ikakvih novih demografskih mjera, osim onih kozmetičke prirode. Pa se njegovu nezadovoljstvu ne treba čuditi jer poznato je da se demografska obnova često navodi kao jedan od glavnih ciljeva Vlade, ali samo demagoški i populistički. To potvrđuje i odjek ostavke, ali i riječi kojima je Strmota cijelu tu demografsku priču prokazao kao “folklor”.

I sve je to točno, što god govorila i hvalila se postignutim bivša mu šefica, ministrica Nada Murganić, kojoj se navodno, zbog niza propusta, već sprema smjena. Ipak, je li Strmota nastupio prilično impulzivno? Naime, kao jedan od razloga njegove ostavke navodi se i to da mu ključne ideje demografske obnove nitko nije slušao. Nije se štedio, dao je sve od sebe da u Vladi shvate koliko je za razvoj zemlje važna demografija. Proučavao je zakone i predlagao niz rješenja koja su se pokazala uspješnima u EU. Ali, očito se zanio i zaboravio na više u politici bitnih stvari. Prvo, da su predizborna obećanja jedno, a njihovo (ne)provođenje sasvim nešto drugo. Bez obzira na to koliku podršku Vlade imao. Drugo, naivno je vjerovao da će u dogovoru sa stranačkim mu kolegama, ministrima i poslodavcima ostvariti pomake nabolje. Do takve vrste suradnje u domaćoj se politici još nije stiglo.

I treće, ono najvažnije, i za demografiju kao i za sve drugo potrebni su novac i vrijeme. A kako država novca jednostavno nema, potrebno je još više vremena. I tako je sukob ideala i stvarnosti nažalost doveo do ostavke do koje možda i nije trebalo doći, nego Strmotu bar poslušati i savjetima ga upozoriti da su Hrvatskoj mladi stručnjaci njegova kalibra nužni i da do svojih rješenja i upornošću ipak pokuša doći nešto manjim koracima.