Čelnici država i vlada u petak u Bruxellesu raspravljaju o nečemu što će utjecati na život milijuna europskih građana i njihovu zajedničku budućnost – o sljedećem dugoročnom proračunu EU-a.

Nije riječ o brojci ovdje, brojci ondje, nego o nacrtu proračuna u čijem se opsegu ogledaju naša ambicioznost i maštovitost kako bismo se zajednički, kao Unija, mogli učinkovito nositi s izazovima koji su nam pred vratima, ali i onima koji se tek naziru, primjerice dugoročnim upravljanjem migracijama, klimatskim promjenama i konkurentnosti EU-a u svjetskom gospodarstvu.

Kako bi usmjerila raspravu, Komisija utvrđuje mogućnosti – kao i njihove posljedice – i time izlaže zamisli o kojima se već dugo javno raspravlja. Za svaku su znatnu stavku rashoda EU-a osmišljena dva ili tri detaljna scenarija kako bismo uistinu pomno razmislili koliko EU-a želimo u životu. Time se čelnicima, ali i građanima, omogućilo brzo donošenje utemeljenih odluka.

Doista je bitno da ne gubimo vrijeme. Komisija će prijedlog podnijeti 2. svibnja kako bi se proračun mogao donijeti prije europskih izbora 2019. godine. Svaki tjedan dvoumljenja nad naslovima proračuna ima stvarne posljedice. Primjerice, u području za koje sam ja nadležna, kohezijskoj politici, kašnjenje s donošenjem proračuna moglo bi odgoditi početak 100.000 projekata financiranih sredstvima EU-a. O čemu je tu riječ? O malim poduzećima koja čekaju nužnu financijsku pomoć EU-a, o kašnjenju s isporukom medicinske opreme financirane sredstvima EU-a, o djeci koja provode dodatne mjesece u školi koja vapi za obnovom.

O nekim aspektima strukture sljedećeg proračuna nećemo morati nadugo raspravljati - uvelike smo suglasni da on mora biti jednostavniji, fleksibilniji i učinkovitiji.

Za kohezijsku politiku to znači manji broj jednostavnijih i jasnijih pravila za nadležna tijela koja upravljaju sredstvima i za poduzeća koja za njihovu dodjelu podnose zahtjev. To traži veću fleksibilnost unutar sedmogodišnjeg proračunskog okvira kako bismo se mogli nositi s nepredvidivim događajima. Znači i to da bi se Unija trebala usredotočiti na financiranje kojim se ostvaruje jasna dodana vrijednost EU-a – Komisija trenutačno radi na toj definiciji – ali i poduprijeti reforme gdje su potrebne, upravo zato da bi građani mogli neposrednije i brže osjetiti rezultate ostvarene ulaganjima sredstava EU-a i nacionalnim javnim financiranjem.

Dodana vrijednost od kohezijske politike nepobitno je dokazana. Ponosna sam što sam nadležna za to područje. Mnoge države članice, regije, gradovi, akademske zajednice i poduzeća u EU-u prebrodili su gospodarsku krizu upravo zahvaljujući pomoći iz tog najvećeg ulagačkog alata – u posljednjih deset godina otvoreno je više od 1,2 milijuna radnih mjesta. Otvaraju se nova tržišta, povećava trgovina i poboljšava infrastruktura te tako potiče rast svih država članica. Usto, programima prekogranične suradnje koji se desetljećima provode u okviru te politike pomoglo se u zacjeljivanju ožiljaka iz europske prošlosti.

Kohezijska se politika ne svodi samo na gospodarsko jačanje. U njoj se ogledaju konkretna postignuća Europe ostvarena suradnjom s ministarstvima, regionalnim tijelima, gradonačelnicima i lokalnim dionicima u vrijeme kada brojni birači iskazuju nezadovoljstvo dajući povjerenje protueuropskim strankama. Politička dodana vrijednost kohezijske politike nema premca jer se svakoj regiji, gradu, selu – svakom građaninu – omogućuje da ostvari pogodnosti od europskog projekta.

Međutim, o budućnosti kohezijske politike i proračuna EU-a u cjelini sad se trebaju izjasniti države članice. Komisija će predstaviti prijedlog, ali odluka je na Europskom parlamentu i državama članicama, odnosno, naposljetku, na građanima. Stoga pozivam građane da se pridruže raspravi i uključe u javno savjetovanje koje je Komisija pokrenula 10. siječnja u cijelom EU-u. Koristi od EU-a toliko su velike da ih teško uopće možemo vrednovati, ali upravo to moramo učiniti.