Rat u Siriji traje već sedmu godinu i izazvao je neviđena razaranja i izbjegličku krizu od koje se gotovo slomila cijela Europa. Rat je u svome bezumlju postao i građanski, i međunarodni, i međuetnički.

Iako pouzdanih podataka nema smatra se da je do kraja 2017. godine poginulo između 350.000 i 480.000 ljudi u sukobu koji se godinama transformira, ali nikako da prestane. Najkonzervativnije procjene govore o 350.000 poginulih, od kojih je više od 101.000 civila, uglavnom žena i djece. Najveći gospodari kaosa u kojem se nalazi Sirija svakako su sirijska vlada i predsjednik Bašar al-Asad koji kontroliraju većinu gusto naseljenih dijelova zemlje, uključujući glavni grad Damask, bivši gospodarski centar Alep na sjeveru i priobalna područja. Asadove snage i saveznici šire područja pod svojim nadzorom, dijelom zahvaljujući snažnoj ruskoj intervenciji i potpori Irana.

Pobunjenici protiv Asada u ovome sukobu jedna su od gubitničkih grupacija, s obzirom na to da je jedina pokrajina koju nadziru - Idlib, gdje islamističke snage, uključujući militante povezane s Al-Kaidom, imaju glavnu riječ. Kontroliraju i manja područja na jugu zemlje, kod granice s Jordanom. Enklava kod Damaska izložena je teškim napadima. Pobunjenici su uglavnom ostali bez pomoći Zapada, a na sjeveru jako ovise o Turskoj.

U Siriji se bori i Islamska država (ISIL), koja je pretrpjela velike gubitke na terenu i preostao joj je samo djelić teritorija kod granice s Irakom, te manja područja na jugozapadu zemlje, nedaleko od područja koja nadzire Izrael. SAD, koji predvodi borbu protiv tih ekstremista zajedno s kurdskim kopnenim snagama, upozorava kako bi se ona još mogla oporaviti.

Kurdi su vidjeli rat kao mogućnost da i oni dobiju neku vrstu federalne uprave u zemlji, što bi ih napokon smjestilo na zemljopisnu kartu, s obzirom na to da su milijunski narod bez države. Ta nada učinila je od njih visokomotivirane i vrlo opasne borce. Kurdi kontroliraju većinu granice s Turskom, ali ih trenutačno napadaju turske snage kod sjeverozapadnog grada Afrina. Kurdska Stranka demokratskog saveza (PYD) i njezini borci najučinkovitije su kopnene snage u borbi protiv Islamske države. Saveznici su SAD-a. No, stranka je najvećim dijelom isključena iz političkih pregovora, jer PYD ima veze s Radničkom strankom Kurdistana (PKK), koja je u Turskoj zabranjena.

Washington predvodi međunarodnu koaliciju protiv Islamske države i podržava Kurde koji kontroliraju područja na sjeveroistoku zemlje, jer su se uvjerili u njihovu učinkovitost na terenu - što ne odgovara Turskoj koja je članoca NATO-a i (još uvijek) saveznica SAD-a. Amerika ima malo utjecaja izvan kurdskog područja.

S druge strane Rusija najviše pomaže Asadu. Zračnu potporu njegovim snagama pruža od rujna 2015., što je bio ključni čimbenik za njihov oporavak. Napada Islamsku državu kao i druge pobunjeničke skupine. Moskva odnedavno pokušava igrati ulogu mirotvorca u Siriji ne bi li privela kraju svoju vojnu akciju. No vođenje pregovora s brojnim zaraćenim stranama uz istodobno pružanje zračne potpore Asadu nije nimalo lak zadatak. Uz ovakvu situaciju na terenu sve je neizvjesno, osim činjenice da će rat još sigurno potrajati.