U Dječjem vrtiću “Radost” posljednja dva tjedna još je više veselja i smijeha nego što je to uobičajeno. Što ne čudi, jer od 1. veljače ondje, u sklopu programa predškole, svakodnevno borave 23 nova vrtićarca. Uz pomoć svoje tete Ane pripremaju se za jesen kada će prvi put sjesti u školsku klupu. U vrtiću će ukupno provesti 250 sati raspoređenih na pet i pol sati dnevno radi socijalizacije te učenja osnovnih znanja i vještina potrebnih za polazak u školu.

U pedagoškoj godini 2017./2018., u program je predškole pod kapom Dječjeg vrtića Osijek uključeno ukupno 115 predškolaca raspoređenih u pet vrtića i šest skupina. Najveći je interes za predškolu u Čepinu, gdje su za mališane formirane čak dvije predškolske skupine - jedna u vrtiću “Zvončić”, druga u OŠ Miroslava Krleže. Na taj je način osigurano da sva djece predškolu polaze u jutarnjem terminu koji je najprikladniji za ovaj program s obzirom na to da je to vrijeme kada se u vrtićima organiziraju izleti, šetnje i zajednička druženja s djecom iz svih skupina.

S djecom u programu predškole u svakoj skupini radi po jedna učiteljica. To je ujedno i novost ove godine.

- Do sada su programe predškole vodile odgojiteljice, ali kako nam je bilo nemoguće pronaći kadar koji bi prihvatio posao u trajanju od samo 60 dana, za pet smo skupina angažirali učiteljice koje prema Zakonu o predškolskom odgoju mogu provoditi predškolski program. Samo u vrtiću u Josipovcu angažirana je odgojiteljica. Iako one imaju sva potrebna znanja i vještine, kako bi se što bolje prilagodile radu u vrtiću za njih smo organizirali i trodnevnu hospitaciju u redovitim programima, što ih je pripremilo na rad u vrtiću koji se ipak razlikuje od rada u školi - kaže Marija Štambuk Čabaj, ravnateljica Dječjeg vrtića Osijek.

Male smo predškolce u vrtiću Radost zatekli u igri plastelinom od čega su, već vješto, izrađivali životinje i uporabne predmete. Plastelin, uglas kažu, vole svi. Kao i slova i brojke koji ih gledaju sa zidova. No, na prvu se vidi da najviše vole jedni druge. Na spomen prijateljstva Martina i Leona pogledom odmah traže jedna drugu i grle se. Kažu, super im je zajedno. Pjevaju nam pjesmu o semaforima i prometnim pravilima. Zajedno su naučile kako se treba ponašati na ulici, u šetnji, pri prelasku ceste. Treba pričekati zeleno svjetlo na semaforu, pogledati lijevo i desno, ali i, što je najvažnije, prijatelja držati za ruku. Rezulat je to, kaže njihova učiteljica Ana Vukić, činjenice da su prvi put u situaciji da velik dio dana provode u skupini svojih vršnjaka.

- Prvi dani za neke od njih koji su oduvijek većinu dana bili kod kuće predškola je bila šok. Očekivano, bilo je tu i suza. Najteže im je bilo prihvatiti pravila skupine, bonton, ispričati se kada pogriješe. Jedincima je bio problem dijeliti stvari, a nemirnoj djeci i sjediti deset minuta. Ali, evo, dva tjedna kasnije posve je druga priča. Stvorena su prijateljstva. Jedni su drugima jako zanimljivi jer se nisu poznavali od prije, a nisu ni toliko puno vremena provodili s drugom djecom. Sada su već došli u fazu da se grupiraju, odnosno da se među njima stvaraju neka bliža prijateljstva u odnosu na podudarnost karaktera i interesa. Vesele se jedni drugima. Ima povučenije i otvorenije djece, ali kao skupina dobro funkcioniraju - kaže učiteljica Ana.

Kada je u pitanju čitanje i pisanje, odnosno brojke i slova, očekivano, nisu svi na istoj razini. Neka djeca ne znaju ni držati olovku u ruci, dok ima onih koji već gotovo znaju čitati. No, upravo zato služi predškola, da te razlike pomiri, ali i da, na prvome mjestu, djecu naviknu na nove prostorne uvjete i učiteljicu kao autoritet te na poštovanje pravila koja nisu kućna, nego pravila ustanove.

- Najvažnije je da se djeca socijaliziraju i osamostale. To znači poučiti dijete da se brine o svojim stvarima, da može samo otići na WC i brinuti se o osobnoj higijeni, da se može samostalno skinuti i odložiti svoje stvari, odjenuti i obuti. To su neke stvari koje djeca u redovnim programima u vrtiću uče već s tri, četiri ili pet godina. Usto, u predškoli djeca moraju naučiti poštovati autoritet osobe koja ih vodi. U tu ih se svrhu uči poštovati pravila skupine koja postoje kako bi se naučili da ih to vodi k ugodnom suživotu u zajednici. Njih je nekoliko: kada netko govori ostali slušaju, pospremamo iza sebe, jedemo za stolom, kada nešto želimo od prijatelja, zamolimo ga. Pravila se čine banalnima, ali će djeci puno koristiti kada krenu u školu, te da se u razredu lakše socijaliziraju i da ih vršnjaci lakše prihvate - zaključuje Marija Štambuk Čabaj, ravnateljica Dječjeg vrtića Osijek.