Nakon općeg potopa u kojemu su preživjeli samo Noa i njegovi potomci, Biblija opisuje kako Bog sklapa savez s njim, da se nikada više neće takvo zlo dogoditi: “Evo, sklapam svoj Savez s vama i s vašim potomstvom poslije vas... te nikada više vode potopne neće uništiti živa bića niti će ikad više potop zemlju opustošiti.”

U biblijsko vrijeme savez je u praksi bio dogovor između dominantnog, velikog carstva i male i slabe državice. Veliki se obvezao da će maloga štititi ako ga napadne neki snažniji neprijatelj, a maleni se narod sa svoje strane obvezao da će priznavati vrhovnu vlast toga velikog kraljevstva. Biblija isti način gledanja uzima kada opisuje odnos Boga i njegova naroda. Bog je uzvišen iznad svega i gospodar svega. Pa ipak, on sklapa savez sa svojim narodom i obećava mu zaštitu od svih njihovih neprijatelja, a narod se obvezuje da će samo njega, svoga Boga poštovati. Ako se narod od Boga okrene, i Bog više neće biti obvezan štititi ga. Biblija osim toga naglašava da ih je Bog uzeo za saveznike bez ikakve njihove posebne zasluge. Veli: “Nije vas Gospodin odabrao i prihvatio zato što biste vi bili brojniji od svih naroda – vi ste zapravo najmanji – nego zato što vas Gospodin ljubi i drži zakletvu kojom se zakleo vašim ocima.”

Koliko god mi prihvaćali ili ne prihvaćali kršćansko-židovski način shvaćanja Boga koji se priginje čovjeku i sklapa s njim savez, ostaje ipak sljedeće. U Boga nema nasilja. Tako Bog svakom čovjeku nudi mir, smisao, spasenje sadašnje i buduće. On će svoj dio učiniti. Drugi dio ovisi o nama. Budemo li živjeli prema njegovim odredbama – koje su duboko u nama i u skladu s našom istinskom naravi i našom savješću – živjet ćemo mirno ovdje na zemlji i imat ćemo pristup vječnosti. Tako Mojsije govori narodu: “Danas preda te stavljam: život i sreću, smrt i nesreću. Ako poslušaš zapovijedi Boga svoga... živjet ćeš... Ali ako zastraniš zaista ćete propasti”. Slično govori i Knjiga Sirahova: “Bog je preda te stavio vatru i vodu: za čim hoćeš pruži ruku svoju. Pred čovjekom je i život i smrt: što on više voli, to će mu se dati.”

O nama puno toga ovisi. Ako se čovjek, makar uz velike napore i borbu, odluči za život po savjesti (a to je koji put veoma teško!), onda će imati svoj mir, svoju radost, a k tomu i nadu u vječnost. Naprotiv, ako pusti na volju svojim strastima, neće imati ni mira ni duboke radosti. Bog se svoga dijela Saveza drži. Do nas je i u nama je koliko ćemo biti mirni, sretni i zadovoljni sa sobom, koliko će drugi ljudi biti sretni što postojimo.