Ovogodišnja, jubilarna, 30. Smotra kazališnog stvaralaštva u Vukovarsko-srijemskoj županiji u Retkovcima, koja se održava pod visokim pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović od 27. siječnja do 17.veljače, a u organizaciji Kazališta “Mika Živković” iz Retkovaca, stigla je do svoje završne večeri. U 13 dana Smotre kazališnog stvaralaštva u Vukovarsko-srijemskoj županiji gledatelji u Retkovcima mogli su pogledati 17 predstava. U popratnom dijelu Smotre posjetitelji su mogli također pogledati izložbu fotografija “Zaljubljeni u… kazalište!” Silvije Butković iz Đakova. Prosudbeno povjerenstvo 30. Smotre kazališnog stvaralaštva u Vukovarsko-srijemskoj - koje čine: Areta Ćurković, glumica u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića u Osijeku, dr. sc. Alen Biskupović, teatrolog, kazališni kritičar i docent na Odjelu za kulturologiju Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, i doc. art. Jasmin Novljaković, redatelj i glumac, docent na Odsjeku glume i lutkarstva na Umjetničkoj akademiji u Osijeku - proglasit će najbolje. U programu završne večeri, 17. veljače, s početkom u 20 sati, u Hrvatskom domu kulture u Retkovcima bit će dodijeljene diplome i nagrade za najuspješnija glumačka, redateljska i druga ostvarenja. Prosudbeno povjerenstvo i publika proglasit će najuspješnije predstave 30. Smotre kazališnog stvaralaštva u Vukovarsko-srijemskoj županiji, a zaslužnim pojedincima bit će dodijeljeno posebno priznanje za izniman doprinos i pomoć u razvoju kulturno-umjetničkog amaterizma Vukovarsko-srijemske županije. Statue za najbolje izradio je akademski kipar Dejan Duraković iz Vinkovaca. Gost završne večeri je poznati hrvatski glumac Ljubomir Kerekeš s monodramom komedijom Dimnjačar, koja je najizvođenija hrvatska predstava autora Mirka Keleka, u režiji i adaptaciji Ljubomira Kerekeša.

Dimnjačarske priče i dogodovštine ispričane su jednostavnim jezikom jednostavnog čovjeka, koji vrlo lako uspostavlja komunikaciju s auditorijem. Tako i protagonist te monodrame, Ljubomir Kerekeš, neprestance mami iz gledateljstva salve smijeha, ne dopuštajući mu da se bar na čas odmori. Specifičan i simpatičan humor omogućuje mu i izravan odaziv jer se eksplicitno dotiče i nekih lokalnih frustracija i osoba. Praizvedba monodrame bila je u veljači 1992., a do sada je, u 25 godina, odigrana više od 1240 puta. M.Kokaj