Magazin
GLAZBENI INTERVJU: VANJA MIŠIĆ

Mnogima danas nije do pjesme, meni je i do pjesme i do ljubavi!
Objavljeno 17. veljače, 2018.
NEW MUSICAL EXPRESS (NME) NASLOVNICU DAJE IZVOĐAČU NAKON SAMO JEDNOG SINGLA. MI PROSTOR DAJEMO CRVENOKOSOJ VANJI NAKON TRI HIT-PJESME...

Prvo što kod nje plijeni su vokal, emocije i vrsna interpretacija. To naravno nije nikakva originalnost, no kod mlade crvenokose Banjalučanke Vanje Mišić sve to zvuči vrlo šarmantno, mladenački zaigrano, autorski vjerodostojno i podosta karizmatično. Ako ste čuli neku od njezine tri do sada objavljene pjesme, znate o čemu se i o komu se radi, a ako niste, toplo vam preporučujem da na Vanju obratite pozornost, jer se radi o potencijalno velikoj glazbenoj zvijezdi. Činjenica pak da se o karijeri Vanje Mišić brine Dallas Records dodatno nagovješćuje velike stvari pa se nakon trećeg singla “Poslije ljubavi” očekuje i debitantski album.

Danas, u doba svemogućeg interneta, društvenih mreža, globalne digitalizacije..., svatko o svakom može sve saznati. No, da toga svega nema, da smo još u analognom svijetu, kako bi se Vanja Mišić predstavila javnosti?

- Da smo u analognom svijetu voljela bih da me ljudi upoznaju kroz glazbu koju stvaram i da to bude na prvom mjestu. Ne kažem da sad nije tako, ali ima dosta elemenata koji odvlače pozornost od glazbe. Važno mi je da ljudi znaju i osjete emociju s kojom ulazim u sam proces pisanja pjesama, a onda i njihove interpretacije.

Kad smo to u uvodu elaborilali, konkretno pitanje o prvom autorskom singlu “Prstima”, od prije više od godinu dana - kakav je odjek u javnosti imala ta pjesma, i što se u međuvremenu dogodilo, koje još pjesme, nastupi, medijska promoviranja...?

- Pjesma “Prstima” napravila je ogroman uspjeh, a samim tim stvoren je i dobar temelj za sve ono što će se događati poslije. Nisam ni slutila da će moja prva pjesma imati više od 150.000 slušanja na YouTubeu, i to je zaista sjajno i meni osobno dokaz da je sve moguće. Nakon te pjesme slijedilo je potpisivanje ugovora s Dallas Recordsom, što je donijelo nove kontakte, koji će poslije imati udjela u stvaranju singlova “Leptiri i kornjače” i “Poslije ljubavi”.

Vezano uz dosadašnju tvoju karijeru - jesi li zadovoljna kako se sve odvija, i je li moglo brže, ili sve ide prema planu, tvome i tvoje ekipe koja iza tebe stoji (usput, koji su to ljudi)?

- Iskreno, često pomislim da može brže, ali s druge strane znam da je ovaj sporiji put i najispravniji. Sve što nastane preko noći isto tako se i završi, i to vas zna spustiti na zemlju, čime god da se bavili.

Na aranžmanima sa mnom radi moj peteročlani bend Moondance, s kojim funkcioniram na pravi način, a kad uđemo u studio, čovjek koji nam pomaže da sve zaokružimo u jednu lijepu cjelinu zove se Silvio Pasarić, čije su ideje pravo osvježenje.

Sama pišeš tekstove svojih pjesama, a uglazbljuje ih kompetetna ekipa glazbenika i producenata. Koji su pritom utjecaji, koji autori i izvođači na tvoj autorski rukopis? Uspoređuju te s Amy Winehouse...

- Svi tekstovi, melodije i harmonije su moji, kad dođem u vježbaonicu s gotovom idejom, ostatak benda smišlja svoje dionice i na tome radimo zajednički svim snagama i srcem. Brit-pop scena moja je šalica čaja definitivno, iako slušam glazbu različitih žanrova.

Komentar mnogih je da je to ostavilo traga na moje stvaranje, ali i da postoji nešto što je autentično, što je moje, a to me izuzetno raduje. Neopisivo je važno da u moru svega danas dostupnoga ljudi prepoznaju vaš glas, vašu pjesmu na radiju.

PRAKSA BJEŽANJA U ZAGREB

Koliko ti je u odluci da se baviš glazbom pomogao nastup na X Factoru Adria? X Factor je u Britaniji odskočna daska za buduće pop-zvijezde, no koliko je taj model funkcionalan za ovdašnju regiju?

- Imala sam bend s kojim sam radila autorske pjesme prije X Factora, a razlog mog prijavljivanja bila je afirmacija tih pjesama. Nismo mi ovdje, u regiiji, još kadri iznijeti takav projekt, jer X Factor je ovdje i dalje sezonski posao. Postoji tu niz problema, jedan od njih je da se nitko neće posvetiti tim ljudima nakon natjecanja, a ti su ljudi pod petogodišnjim (ili dužim) ugovorima koji ih kao sudionike showa obvezuju da traže odobrenje produkcije za sve druge svoje projekte koje bi željeli realizirati. Produkciju kakva je i X Factor to uglavnom ne zanima pa nakon što natjecanje završi, nastupa jedna mat-pozicija. To je odgovor i na pitanje koje se često postavlja: Gdje su svi ti ljudi nakon natjecanja? Što se mene tiče, nisam se pokajala što sam se prijavila za X Factor Adria jer je bilo pravo iskustvo biti tamo, ali ne bih se prijavila ponovo.

Dolaziš iz Banje Luke - kakva je tamo glazbena scena? Koliko ti činjenica da si Banjalučanka pomaže ili odmaže u širem proboju na scenu?

- Što se tiče banjalučke scene, trenutačno ne postoji nitko tko je regionalno poznat, kad se radi o “bendovskoj” sceni, ali radim(o) na tome. Međutim, dosta toga se u posljednjih nekoliko godina zbilo, Banja Luka ima dosta bendova koji su počeli razmišljati na puno ozbiljnijoj razini, i kao autori i izvođači i kao dio lokalne glazbene scene, o svome glazbenom identitetu. Imamo tu sreću da u Banjoj Luci postoji najveći regionalni festival demobendova Demofest, koji je meka autorske glazbe i mladih izvođača. Na takvom festivalu dobijete tretman kakav imaju velike zvijede i, ono što je najvažnije, Demofest kao takav posao je od 365 dana promocije tih bendova i autorske glazbe. No mi smo ovdje na raskrižju pa je praksa bježati u Beograd ili Zagreb kako bi se napravio neki veći uspjeh, ali meni je drago što mi je baza ovdje, koliko god puta skoknula s bendom do Zagreba ili do Beograda.

Iza tebe su tri singla, no kad će album? Kako se oko toga razvija situacija...?

- Razmišljala sam o EP-ju od pet-šest pjesama, ali su me razuvjerili. Za sada je tu i dalje formula singlova - dva ili tri puta godišnje. Album je svakako u planu, ali vjerojatno ne ove godine. Kad budem jednog dana imala svoj album u rukama, to će biti ostvarenje mog sna.

Koliko na tvoje stvaralaštvo i općenito razmišljanje danas utječe sumorna svakodnevica, politika, vrijeme u kojem živimo...? Ima li u takvom vremenu mjesta za nadu, mjesta za ljubav...?

- Mislim da nitko nije ostao imun na ovu svakodnevnicu, ali ima ljudi koji na svoj način nađu bijeg iz nje. Moj bijeg se svodi na glazbu. I ljubav. Ako se prestanemo nadati, prestat ćemo biti ljudi, a nada, kako kažu, nikad ne umire. Danas živimo ili preživljavamo nadajući se nečem sretnijem i boljem.

TKO PJEVA, TKO FOLIRA

Živimo u globalno umreženom svijetu, virtualna je stvarnost svuda oko nas - koliko takvo doba pomaže današnjim bendovima (ali i tebi) da se pokažu, iskažu i promoviraju na tržištu?

- Došlo je vrijeme kad imamo pravo gužvu na internet-nebu. Danas svi mogu uplatiti reklamu od deset eura i promovirati svoj materijal preko društvenih mreža. Ako želite na taj način pridobiti neki broj ljudi svojih potencijalnih fanova, morate to raditi na dosta ozbiljnijem nivou. Ja to volim prepustiti kolegi i prijatelju koji to radi mnogo bolje od mene.

Svjedočimo u određenoj mjeri povratku vinila, LP ploča, padu prodaje CD-ova. Kako to komentiraš? Između analognog i digitalnog što biraš? Mislim na glazbu, način snimanja... Ili si premlada da o tome razmišljaš?

- Obožavam vinile, uz njih se veže neka posebna emocija, ili, kako se kaže - šmek. Imam i ja svoju kolekciju vinilnih ploča. Mlada sam i nisam imala priliku snimati analogno, ali smatram da je prije sve bilo dosta iskrenije. Prije si nekako znao tko pjeva, a tko folira, a danas je to jako teško procijeniti jer se može ispeglati gotovo sve. Dokaz tome je i ovaj “val ljudi” koji ne znaju čime bi se bavili pa, eto, odluče snimiti pjesmu. Ali, s druge strane, trebamo biti sretni zbog svega što nam je donijela tehnologija. Jedna od tih stvari je i internet, koji je danas dostupan svima, pa talentirani autori i izvođači iz svih krajeva svijeta mogu lako svoja djela predstaviti i promovirati preko različitih internetskih platformi, što je za karijeru odlično.

LAKE MELODIJE I LAKI TEKSTOVI

Prema tvom mišljenju - kakva je inače danas popularna glazba u zemljama regije, napose onima nastalima iz bivše SFRJ, ako takvo što uopće pratiš, makar i površno?

- Danas su moderne lake melodije i prelaki tekstovi, ali ne osuđujem nikoga. Velik broj ljudi danas pasivno sluša glazbu, osobito nakon napornog dana na poslu, neimaštine, vijesti iz crnih kronika... njih treba razumjeti, da nemaju živaca uz sve svoje nevolje razmišljati još i o onome što čuju pa se onda prepuste nečem lakoslušljivom, uz koju čašu alkohola više. Ja to ne mogu promijeniti, ali sam sigurna da za sve postoji publika. Samo zavisi koliki su vam apetiti što se glazbenog ukusa tiče.

Tvoji planovi? Kakva je budućnost Vanje Mišić, da budemo malo vidoviti?

- Definitivno još autorske glazbe. Dok nisam napisala svoju prvu pjesmu, nisam znala koliko proces stvaranja oslobađa i raduje. Dakle, još singlova, nastupa i zanimljivih spotova.

Zaključno: Vanja Mišić u tri-četiri riječi?

- Često mi postavljaju ovakva pitanja i moram priznati da nikad nisam naučila strpati sebe u jednu ili tri riječi.

Razgovarao: Darko JERKOVIĆ

Ustalila se praksa bježati u Beograd ili Zagreb, ali meni je drago što mi je baza ovdje, koliko god puta skoknula s bendom do Zagreba ili do Beograda.

Ljudi nemaju živaca uz svoje nevolje razmišljati još i o glazbi koju čuju pa se prepuste nečem lakoslušljivom, uz koju čašu alkohola više.