Serija “Ubojstvo Giannija Versacea: Američka kriminalistička priča” prikazivanje je počela 23. siječnja na kanalu FOX. Ryanu Murphyju, koji je uvelike zaslužan za uspjeh prve sezone serije, u drugoj sezoni pridružit će se Nina Jacobson, Brad Simpson, Brad Falchuk i Tom Rob Smith kao izvršni producenti, s kojima smo razgovarali u povodu premijere serije.

Je li ubojstvo Giannija Versacea od strane Andrewa Cunanana bilo politički motivirano? Je li prikladno nazivati ga atentatom?

RYAN MURPHY: To je apsolutno bilo političko ubojstvo. Radi se o čovjeku koji je ciljano birao osobe koje će osramotiti i raskrinkati kao homoseksualce u nekoj vrsti osvete za život za koji je osjećao da ga ne može imati. Smatram da je svaki put kada metodično planirate nekoga ubiti, s boli i umorstvom u svom srcu, kada nekoga želite raskrinkati, to atentat. Zato smatram da je naslov važan, u političkom smislu. I doista smo pazili tijekom snimanja serije da provedemo vrijeme sa žrtvama i njihovim obiteljima kako bismo ih humanizirali. To nas je privuklo knjizi Maureen (Orth) ("Vulgarne usluge"), prije svega, i samoj priči.

NINA JACOBSON: Razlog za naslov "Ubojstvo Giannija Versacea" je i u nekim od tema koje smo htjeli istraživati, posebno kontrast između Cunanana i Versacea - razarača i stvaratelja. Jedan je lik autentična, iskrena osoba koja se za inspiraciju koristi svojom povijesti, podrijetlom, djetinjstvom, obitelji i koja stvara iznutra prema van. Drugi lik je osoba koja kreće na put uništenja jer se promatra izvana prema unutra, koja želi slavu, ali bez rada i talenta, i sam ne zna istinu o tome tko je zapravo te se mijenja ovisno o tome s kim je. Cunanan je izlazio u noćne klubove odmah prekoputa policijske postaje, njegova smrt je politička, ona je bila rezultat zanemarivanja i izolacije drugosti u načinu na koji je policija tretirala ubojstva gej-muškaraca. U konačnici, ta smrt nije se morala dogoditi, a u izboru naslova ima nešto našeg bijesa i političkih okolnosti umorstva.

Zašto se serija toliko puno vremena usredotočuje na Cunananovu priču? Kako ste donosili odluke o balansiranju te priče i Versaceove priče?

RYAN MURPHY: Cunan je ubio je pet žrtava, ali ovaj slučaj je poznat jer uključuje Versacea. Versace je to o čemu Cunanan, u svakoj epizodi, neprestano razmišlja i govori, čime je opsjednut. Serija u mnogim epizodama dosta prikazuje i druge žrtve.

BRAD SIMPSON: Smatram da je važno ispričati priču svih žrtava, a serija upravo to i čini. Andrew je bio serijski ubojica koji je prvo ubio osobe koje su mu bile blizu, a nakon toga najpoznatijeg modnog dizajnera u Americi. Njegova opsjednutost Versaceom, kao i ples između njih dvojice kao stvaratelja i razarača, temelj je ove serije. No nama je u konačnici bilo važno da se ne oslanjamo samo na Versacea i što je on značio nego i da njegovu priču koristimo kao priliku i da ispričamo priče Davida Madsona, Jeffa Traila i ostalih žrtava. Upravo je ubojstvo Versacea ono što sve povezuje. Nismo htjeli Andrewevo ime u naslovu, to bi bilo njegovo uzdizanje na način na koji ga nismo htjeli uzdići. Prava tragedija su Versace i ostale žrtve, a ono što serija istražuje su žrtve te njihovi životi i ono što je oduzeto svijetu kada su ubijeni.

Koje druge aspekte kontrasta između Versacea i Cunanana serija istražuje?

TOM ROB SMITH: Versace se nadvija nad seriju kao simbol uspjeha. On je na neki čudan način prisutan u svakom trenutku Andreweva života, Versace je ono što je on htio biti. Ovo je priča o dva muškarca rođena u vrlo različitim okolnostima, ali koja imaju i mnoge sličnosti: obojica su gej i obojica su razumjela da ih se može uništiti u svakom trenutku. No jedan od njih nosi se s tim uništenjem tako što je izgradio nevjerojatno carstvo i zaštitio sebe od homofobije okruživši se novcem, moći i uspjehom, a drugi u tome ne uspijeva i nakon toga je uništen. Dobivate kontrast između njih dvojice.

Kako uspoređujete ovu sezonu s prethodnom, “Narod protiv O. J. Simpsona”?

RYAN MURPHY: Ono što me raduje u ovoj seriji jest što će svaka sezona imati svoj specifičan ton. Prva sezona je bila napeti triler u sudnici. Ova druga sezona više je priča o potrazi za ubojicom. Treća sezona (o posljedicama uragana Katrina) odvija se u Medicinskom centru Memorial u New Orelansu i prikazuje zdravstveno stanje u našoj zemlji i globalno zagrijavanje - te postavlja pitanje: Ako bi se takvo što ponovilo, tko ima pravo odlučivati o tome tko u našoj zemlji preživljava, a tko umire? Dakle, svaka sezona serije, za razliku od drugih naših projekata, bit će vrlo različita. I ono što mi se sviđa jest da Cunananovu priču nismo učinili glamuroznom, to nikada nismo htjeli s ovom serijom. Stvarno mi se svidjelo kako smo istražili sve na koje je ubojstvo utjecalo, ne samo osobe koje su ubijene, nego i njihove bližnje, braću i sestre. Ono što je učinio bilo je vrlo destruktivno, a razlozi zbog kojih je to učinio, tadašnja homofobija, koja se osjeća i danas, vrlo su aktualne teme. Upravo je to ono što naša serija čini, s "Narod protiv O.J.Simpsona" zanimali su nas seksizam i rasizam, dvije vrlo aktualne teme, a isto činimo i s ovom sezonom.

Postoji li opasnost od humaniziranja ubojice s ovom serijom?

BRAD SIMPSON: To je osnovna dilema za svakoga tko snima seriju temeljenu na istinitim zločinima, to pitanje, dajemo li ubojici upravo ono što je htio rekreirajući njegova ubojstva. Nanosimo li žrtvama ponovno bol? Smatram da je važno da se bavimo istinitim poznatim zločinima jer se istovremeno radi o većim rascijepima u američkoj kulturi, o nečemu što utječe na sve nas. U sezoni "Narod protiv O.J. Simpsona" nikada ne izgovaramo izričito da je O. J. ubio Nicole i Rona, iako se to dalo zaključiti. U ovoj sezoni pokazujemo pravu štetu onoga što je Andrew učinio.

Je li Cunanan serijski ubojica ili terorist?

TOM ROB SMITH: Smatram da je važno reći da Cunanan nije bio serijski ubojica - to ima vrlo specifičnu patologiju osobe koja je oštećena i koja ponavlja obrazac ponašanja. Ovdje je riječ o osobi koja je imala izvrsno obrazovanje, bio je izuzetno pametan, zgodan, uspješan, duhovit, imao je svijet pod nogama i mogao je biti vrlo uspješan. Kako to, onda, da na kraju ubije pet ljudi? To je središnje pitanje. Zato morate istražiti intelekt i vidjeti što je pošlo krivo. Čini mi se da je po svojoj patologiji Andrew mnogo bliži teroristu. Jednom kada je izgubio sve i shvatio da ne može više stvarati, našao se pred temeljnim izborom u našem društvu: ili ćeš stvoriti nešto što je impresivno, što je vrlo teško i za što je potrebno mnogo vremena, ili to ne možeš učiniti, ali ne možeš ni prihvatiti anonimnost pa možeš pokušati nešto uništiti.