Petar Pereža na Novoj TV radi od kolovoza 2004., kad je bio novinar i voditelj splitskog dopisništva. Rođen je u Splitu, a po struci je ekonomist. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Splitu, smjer financije. Petar se bavi novinarstvom od svoje šesnaeste godine. Radio je na radiju kao novinar i urednik, sudjelovao u osnivanju studentskog lista Feniks te izvještavao iz splitskog dopisništva Nove TV. S mjesta voditelja splitskog dopisništva dolazi na mjesto voditelja središnje informativne emisije Dnevnik Nove TV.

O svom novinarskom pozivu Petar kaže kako je televizija kao medij izvukla iz njega dodatni angažman te otkrila nove potencijale. U ulozi voditelja u Informativnom programu spaja dvije ljubavi – ekonomiju i novinarstvo. Evo što nam je još otkrio u razgovoru za TV Obzor.

Novinarstvom se bavite još od srednje škole. Kako to da ste naposljetku odlučili upisati Ekonomski fakultet u Splitu, a zatim se i nastaviti profesionalno baviti novinarstvom?

- Bio sam mladi gimnazijalac kojemu je trebao dodatni izvor prihoda, pa sam se okušao u novinarskim vodama. Uz izvrsne mentore vrlo brzo sam ovladao radijskim formama. Tada sam shvatio da u novinarstvu mogu napredovati bez obzira na studij, a s druge strane nisam želio napuštati rodni grad i posao na radiju.

Koliko vam često padnu na pamet ti prvi dodiri s novinarstvom i što biste rekli, čemu su vas naučili kad je novinarski poziv u pitanju?

- Druga polovina 90-ih godina bila je prekretnica u medijima po pitanju selekcije vijesti i brzine reakcije. Uvelike smo se na Radiju Dalmacija razlikovali od klasičnih formi radija. Vijesti su nam bile kratke i gađale su u srž, a reporterske sličice i javljanja uživo oslanjali su se na emociju čovjeka. Bio sam najmlađi od najmlađih i brzo sam naučio da su emocija i osluškivanje javnog mnijenja, dakle relevantnost, ključni da se ljudima uvučeš pod kožu.

Davne 2004. bili ste novinar i voditelj splitskog dopisništva. Nedostaje li vam katkad rad na terenu?

- Počeo sam raditi na terenu 1996. i velik dio karijere proveo noseći mikrofone, radijske i televizijske, tražeći odgovore na pitanja koja su važna i zanimljiva publici kojoj sam se obraćao. Dosta sam naučio u tih desetak godina, pa sada mlađim kolegama često udijelim poneki savjet. Čini mi se da i sada djelujem na terenu, ali mnogo širem od nekadašnjih granica moga rodnog grada.

Prvi Dnevnik Nove TV vodili ste s Marijom Miholjek. Po čemu vam se pokretanje središnje informativne emisije u listopadu 2005. urezalo u pamćenje?

- To su trenutci koje ću pamtiti za cijeli život, jer je to bio moj veliki ispit i veliki profesionalni iskorak. Očekivanja su bila velika i pucali smo visoko - postati lideri u informativnom programu - iako su nam mnogi davali vrlo male šanse. Naša ustrajnost nagrađena je nakon tri godine, kad smo preuzeli status vodeće informativne redakcije u Hrvatskoj, koji držimo dandanas.

Danas ste i urednik Večernjih vijesti. Je li katkad naporno savršeno funkcionirati u večernjim satima sve dok Večernje vijesti ne završe?

- Umor dođe tek nakon odrađenog posla, a dotad me uvijek drži adrenalin i fokusiranost na svaku vijest koja će biti dio Večernjih vijesti. Tek kasnije mogu ocijeniti jesam li možda bio umoran, ili jesam li mogao nešto drugačije i bolje napraviti. Ali opet, to je proces i sutra počinjemo s praznim papirom, tako da se ne osvrćem previše unatrag.

Koliko vas četvero voditelja sudjeluje u stvaranju vijesti za Dnevnik? Opišite nam taj proces.

- Jako smo posvećeni cijelom procesu, svaka vijest ili najava prođe kroz naše ruke. Imamo veliku slobodu i odgovornost u pisanju najava ili pripreme pitanja za goste koji često sjednu s nama za stol u studiju. Prilike za popravni nema, jer sve ide uživo. Tako je to u newsu.

Smatrate li da postoji granica kad je tolerantno da voditelj unosi osobne komentare u prezentaciju vijesti i događanja, a u kojem slučaju se granica prelazi i postaje pretjerivanje?

- Mislim da voditelji ne bi trebali previše odvlačiti pozornost od same vijesti. Za to postoje druge forme, a ne informativni program.

Uspijevate li i na koji način kroz trenutačni posao spojiti ekonomiju i novinarstvo? Jeste li možda razmišljali o tome da se u budućnosti potpuno posvetiti poslu u struci?

- Veliki broj naših vijesti prožet je ekonomskom situacijom i mnogo se toga u društvu svodi na ekonomske politike ili pokazatelje. Poznavanje ekonomije mnogo mi olakšava u svakodnevnom poslu i razumijevanju materije, jer se ne moram konzultirati oko, primjerice, kamatnih stopa, inflacije, devalvacije, minimalnih plaća, poreznih razreda, tržišta kapitala, indeksa i slično.

Nakon nešto više od 12 godina u ulozi voditelja Dnevnika i urednika, što činite kako ne biste upali u rutinu i zasitili se posla?

- Teško je upasti u rutinu kad je svaki dan novi izazov i nova situacija. Nakon nekoliko tisuća emisija koje su iza mene, ne mogu se sjetiti dvije iste situacije. Svaki put me može zaskočiti nešto novo na što moram biti spreman.