Nakon što je krajem rujna u javnu raspravu upućen Nacrt prijedloga novog Obiteljskog zakona, pa odmah, zbog burnog negodovanja javnosti, i povučen iz procedure te vraćen radnoj skupini na doradu, više od četiri mjeseca čeka se njegova nova verzija.

Iz Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku na upite “gdje je zapelo” od studenoga nisu odgovarali, ali sada potvrđuju - posao je završen. No, ništa više od toga.

- Nacrt prijedloga zakona je završen i trenutno je u fazi usuglašavanja prije upućivanja u daljnju proceduru - izvještavaju šturo na upit našeg lista iz Ministarstva.

Na pitanja kada se može očekivati javna rasprava i zašto se na Nacrt toliko dugo čeka ministrica Nada Murganić ne odgovora. No, sve upućuje na to da je u novoj verziji Obiteljskog zakona došlo do nekih bitnih promjena oko kojih se u Vladi ne mogu složiti ili bar pomiriti stavove unutar koalicije. Podsjetimo, dio javnosti rujanski je nacrt prozvao korakom unatrag.

Iako članovi radne skupine ne žele te navode komentirati, daju do znanja kako se javna rasprava odugovlači a da za to ne postoje proceduralni razlozi.

- Nacrt prijedloga Obiteljskoga zakona je dovršen, bar što se tiče Radne skupine. Budući da ne znam kakav je konačni tekst Prijedloga koji bi trebala odobriti Vlada, ne mogu vam odgovoriti na pitanja o njegovu sadržaju. Jednako tako ne znam zašto se čeka tako dugo jer smo mi na Radnoj skupini odavno usuglasili tekst - kaže Dubravka Hrabar, predstojnica Katedre za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu te članica uže radne skupine za izradu novog Obiteljskog zakona.

Podsjetimo, Nacrt prijedloga novog Obiteljskog zakona lani u rujnu povučen je nakon brojnih kritika, kako samih građana tako i oporbe. Najveća zamjerka bila je da su njegove odredbe bitno suzile pojam obitelji koja je definirana tek kao zajednica s biološkim djetetom jednog ili oba roditelja. Naime, obitelj je u prvobitnom nacrtu bila definirana kao zajednica koju čine: majka, otac i njihova djeca, majka s djetetom odnosno otac s djetetom iako ne žive zajedno te ostali srodnici koji s njima žive. Što je značilo da se, primjerice, supružnici bez djece usvajanjem Obiteljskog zakona više ne bi smatrali obitelji. Sporna je bila i odredba koja kaže kako dio obitelji u kojima žive djeca više neće biti obitelj prema Obiteljskom zakonu. Riječ je bilo o djeci koju odgajaju istospolne osobe. Naime, bez obzira na to što prema Zakonu o životnom partnerstvu onaj istospolni partner koji nije roditelj djeteta ima u određenim uvjetima pravo na tzv. partnersku skrb, koja je gotovo izjednačena s roditeljskom, nacrt novog Obiteljskog zakona poručio im je da oni nisu obitelj.

Također, prijedlog zakona ostavljao je upitnim jesu li prema tadašnjoj definiciji obitelj i bake i djedovi s unucima koje odgajaju nakon što su im roditelji preminuli, a sasvim sigurno se obiteljima više nisu smatrali udomitelji i djeca koju odgajaju, bez obzira na to imaju li biološki majka i otac ikakve veze s tom djecom. Glasne su bile i zamjerke vezane uz područje razvoda roditelja. Tako bračni parovi, roditelji maloljetne djece, prema nacrtu iz rujna, razvod više ne bi pokretali u centrima za socijalnu skrb, niti bi se morali savjetovati o tomu kako u najboljem interesu djeteta nastaviti zajedničku skrb nad djecom, ili u tome smislu sklapati roditeljski plan. Razvod bi se ponovno pokretao direktno na sudu. Što je ponovno otvorilo vrata da se u proces razvoda aktivnije uključuju odvjetnici, te se na taj način potencira sukob između supružnika koji se žele razvesti. Sve to naspram sporazumnog razvoda uz pomoć roditeljskog plana koji se proteklih godina pokazao izuzetno uspješnim.