Gdje je meda i mlijeka, tamo je i obilja. A kada se sljube med i maslac, to je obilje u znaku neodoljivog okusa i zdravlja. No, nije to ona jednostavna kombinacija kakvu možda očekujete: kruh prvo namazan maslacem, a povrh toga fini med. Riječ je, kao što je često u medenim pričama Zelenog četvrtka, o ideji koja bi mogla prerasti u novi proizvod. Jer, važno je koji se i kakav med miješa s (domaćim) maslacem.

Med uljane repice nažalost je potrošačima, a stoga i pčelarima, najmanje atraktivan. Sadrži relativno visok postotak vode i zbog toga se vrlo brzo kristalizira. Njegova blijeda, gotovo bijela boja također ga razlikuje od drugih vrsta meda, a osim toga i okusom više podsjeća na povrće (kupusnjače) negoli na cvijeće i voće. Međutim, taj je med specifičan zbog visokog sadržaja peluda i glukoze (oko 51 %), dobar je izvor minerala (kalij, fosfor, kalcij, magnezij, cink), a u narodnoj i tradicionalnoj medicini poznat je kao pomoć u liječenju gastritisa, gornjih dišnih putova, gušterače i jetre. Preporuča se i kod problema s osteoporozom, može pomoći jačanju kostiju, čisti organizam od teških metala, a zahvaljujući upravo visokom sadržaju glukoze, odličan je za mentalno zdravlje. Pomiješamo li kristalizirani med od repice s maslacem, dobivamo neobičan namaz kojemu neće moći odoljeti ni posjetitelji Zelenog četvrtka. I.K.