NAŠICE/OSIJEK - Na blagdan svetog Valentina slavi se i veliča ljubav i privrženost. Valentinovo budi i uspomene starijima. Zajedništvo i toplo gnijezdo dragi su svakome, bez obzira na životnu dob.

A uzajamna privrženost i ljubav u osmom desetljeću izaziva divljenje i privrženost. Nasmijani i zagrljeni Bjanka (83) i Josip (88) Čukić i nakon 64 godine zajedničkog života podjednako se vole, ne mogu zamisliti dan jedno bez drugog, imaju dugovječan brak, ali i djecu na kojoj bi im svi pozavidjeli. Našičani, koji su od prošle godine Osječani, njeguju i čuvaju jednu od najljepših ljubavnih priča. Svoj dijamantni pir proslavili su u Našicama, o čemu je Glas Slavonije pisao, a 64. godišnjicu svečano će obilježiti u subotu kod starije kćerke Zlate i zeta Živka Marijanovića u Osijeku, gdje trenutno žive, a pridružit će se i njihov sin Ivan, dok će iz Našica doći mlađa kćerka Blanka i zet Darko Mikičić.

Ovaj bračni par privremeno je razdvojila Bjankina bolest zbog koje se preselila kod kćerke Zlate, dok je otac Josip ostao u Našicama. Rastanak je teško pao i jednom i drugom. No kćerka i zet su na najbolji mogući način pokazali kako se voli obitelj.

- Majka za Božić, a otac koji nije mogao izdržati došao je u veljači. Dok su bili odvojeni, oboje su venuli i to smo svi primijetili. Svima nam je bilo teško. Razdvojenost i samoća su ih uništavale. Nisam to mogla više izdržati i zato sam odlučila otići u mirovinu te u dogovoru sa suprugom preuzeti brigu o roditeljima. Otkada je tata došao oboje su procvjetali. Sada smo svi presretni – ispričala je Zlata i dodala da je ljubav njihovih roditelja predivna, istinita i prava, za koju se vrijedi žrtvovati. Zlata o roditeljima ima samo riječi hvale.

Kaže da su im roditelji primjer, uvijek su se slagali i bili dobri jedno prema drugom.

- Iako su u poznim godinama, oni još uvijek razmjenjuju nježnosti. Njihovo buđenje i dan obavezno počinje poljupcem i još se uvijek zaljubljeno gledaju. Lijepo se odnose jedno prema drugome, s puno pažnje i poštovanja. Mama se malo oporavila te zajedno odlaze u šetnje. Hvala im za svaku riječ, zagrljaj i osmijeh koji nesebično daruju svih tih godina učeći nas dobroti, strpljenju, požrtvovnosti i razumijevanju. I naravno da mi nakon svih tih darova kojima su mene i sestru i naše obitelji oplemenili nije bilo teško otići u mirovinu i biti uz roditelje – naglasila je kćerka Zlata.

U zajedničkom životu vremešnih Čukićevih bilo je i kriza, ali su ih tijekom godina očvrsnule. I u teškom razdoblju ljubav im je dala snagu da izdrže, da se zajedno bore.

- Sretni smo, jaki i složni. A život je bio svakakav. No nikada se nismo svađali. Kada se supruga razboljela i preselila kod kćerke, mislio sam da ću umrijeti od tuge i samoće. Hvala dragom Bogu da se njezino zdravlje popravilo, ali i na kćerki i zetu koji nas paze i maze te obiteljskoj sreći. Sretan sam i veseo kada dođe nedjelja, kada se svi okupimo. Lijepe stvari treba čuvati – poručio je Josip Čukić.

Josip i Bjanka vjenčali su se 14. veljače 1954. i zato je Valentinovo za njih poseban dan. Kćerka Zlata poslala je romantičnu fotografiju zagrljenog para kojemu smo poželjeli još puno ljubavi i da budu zdravi, sretni i veseli.